KOTOR VAROŠ, 23. januara – Pokojni Jefto Pejović decenijama je bio jedan je od najuglednijih stanovnika Kotor-Varoši.
Pejović je rođen 22. aprila 1927. godine u Miljkovcu kod Plužina.
U rodnom Miljkovcu, podno Durmitora, završio je osnovnu školu, dok je Učiteljsku školu završio u Sarajevu.
Nakon Drugog svjetskog rata, po nalogu partije, bio je zadužen za upućivanje prosvjetnih radnika iz Crne Gore na rad u BiH.
– U Sarajevo sam došao 1946. godine i pošto je širom BiH trebalo školovati seosku omladinu tražio sam od tadašnjeg republičkog ministra prosvjete i kulture i nosioca partizanske spomenice Dušanke Kovačević da me pošalje u Krajinu. Ona se konsultovala sa Mitrom Mitrović, ministrom prosvjete i kulture u jugoslovenskoj saveznoj Vladi i odlučeno je da idem u Lipovac kod Čelinca, gdje sam postavljen za upravnika u tamošnjoj narodnoj osnovnoj školi. U to pitomo selo, sklupčano između planinskih visova Tisovca, stigao sam u avgustu 1947. godine i odmah u prvi razred upisao 86 učenika, rođenih između 1934. i 1940 – pričao je Jefto.
U Lipovcu je ostao četiri godine, a onda odlazi u Vrbanjce kod Kotor-Varoši i u tom selu, na ledini, podiže prvu osnovnu školu u kotorvaroškom srezu.
– U Vrbanjcima sam ostao osam godina, u međuvremenu sam završio Filozofski fakultet u Sarajevu, a potom sam u Kotor- Varoši osnovao Radnički univerzitet. Mogao sam širom tadašnje Jugoslavije otvarati isturena odjeljenja za obrazovanje radnika, a ja sam ta odeljenja formirao u Jajcu, Rijeci i u Puli. Godinama sam se bavio andragogijom i svatio da se odrasli, bez obzira da li su zaposleni ili nezaposleni, trebaju obrazovati za rad, uz rad i za potrebe rada – govorio je Pejović.
Zahvaljujući Jefti Pejoviću, kotorvaroški Radnički univerzitet osnovao je Srednjoškolski centar, a u okviru centra radili su Gimnazija, Ekonomska škola, Škola učenika u privredi i Škola za radnička zanimanja.
– Cijeli život sam učio druge, ali sam, istovremeno, i ja mnogo naučio. Dva puta sam biran i za poslanika u Kulturno-prosvjetnom vijeću BiH, a naš Radnički univerzitet je u više navrata odlikovan. Veliko priznanje za moj rad dobio sam i od nobelovca Ive Andića, koji mi je, nakon što sam o obrazovanju u našim krajevima govorio na zajedničkoj sjednici svih vijeća Skupštine BiH, prišao i čestitao. Taj trenutak je za mene bio veličanstven i uvek ga se rado sjetim – pričao je Jefto.
Supruga Gospava
-Mnogo mi je pomagala pokojna supruga Gospava, koju sam 1948. godine oženio u Lipovcu, jer je po danu trebalo prenositi znanje, a noću ispravljati pismene i ocjenjivati dječiji rad – evociro je uspomene Jefto Pejović.
Dragi čika Jefto nek vam je laka crna zemlja .Bili ste jako dobar čovjek
Hvala za sve pokojnom Jefti, laka ti zemlja i prosta duša da te Bog primi u carstvo nebesko.
Sve sto sam imao reči o tom velikanu, sam činio i govorio dok je bio živ. Lahka ti zemlja ljudino.
Mnogo dobar covjek. Bio ucitelj mojim roditeljima. I on njegova porodica su odhranili puno djece bez roditelja iz domova za nezbrinutu djecu.
Moj bivsi direktor skole. Pustio me na popravnom. Laka mu zemlja, pocivao u miru.
Dobar čovjek, znala sam njega i njegovu porodicu, laka mu zemlja
Odličan čovjek, puno mladi ljudi u Kotor Varošu se školovalo i završili znate kao zidar, tesar, ispit za rukovanje motornom pilom i još puno toga. Čovjek za 10!
Sada idu populistički osvrti i hvalospijevi…a pri njegovom kraju svi su ga zaobilazili…
Comments are closed.