KOTOR VAROŠ, 22. januara – U tišini proljećnog jutra, 23. maja 2018. godine, Kotor Varoš je ostao bez jednog od svojih najvjernijih sinova. Duško Kerezović, doajen novinarstva i hroničar duše ovog kraja, stavio je iza sebe neizbrisiv trag u životima ljudi koje je opisivao, razumijevao i nosio u srcu.
Rođen 1938. godine u selu Vrbanjci, Duško je od najranijih dana nosio u sebi dar za riječ i neugasivu potrebu da sluša, bilježi i prenosi priče običnog čovjeka. Završivši osnovnu školu i nižu realku u rodnom mjestu, a zatim srednju i višu Poljoprivrednu školu u Banjaluci, Duško je mogao krenuti mnogim putevima. Ali se srce uvijek vraćalo jednom: pisanju.
Njegov prvi novinski tekst objavljen je 1958. godine u “Krajiškim novinama”. Tada još niko nije slutio da će se taj mladić, s perom u ruci i istinom u očima, pretvoriti u stub novinarstva ovog kraja. Šezdeset godina kasnije, Duškovo ime postalo je sinonim za novinarsku posvećenost, istinoljubivost i ljudskost.
Više od pola vijeka bio je dopisnik „Glasa Srpske“ iz Kotor Varoša. U njegovim reportažama nije bilo patetike, ali je bilo duše. Pisao je o ljudima, običnim i tihim, onima koje bi vrijeme lako pregazilo da ih Duško nije zabilježio. Njegova riječ bila je most između prošlosti i sadašnjosti, između sela i grada, između patnje i nade.
Bio je mnogo više od novinara. Bio je humanitarac, pokretač, motivator i borac za svoj kraj. Uvijek prvi kada je trebalo pomoći, kada je trebalo pokrenuti inicijativu, stati ispred, podići glas – ali ne da bi osudio, već da bi ukazao, podržao, promijenio.
Njegov rad nije prošao nezapaženo. Dobitnik je brojnih priznanja, a kruna njegove posvećenosti zajednici bila je Plaketa opštine Kotor Varoš, najveće društveno priznanje koje mu je dodijeljeno 2010. godine. Ali, možda najveća nagrada bila je ta što je svakom čovjeku u ovoj opštini bio poznat – ne kao javna ličnost, već kao neko “naš”, neko kome se vjeruje.
Duško nije samo bilježio događaje – on ih je živio. Bio je svjedok vremena, ali i njegov graditelj. U društvenom, kulturnom i sportskom životu Kotor Varoša ostavio je dubok trag, a njegove rečenice, objavljene u novinama i izgovorene na radiju, bile su putokazi jednoj zajednici u stalnom traženju sebe.
S njegovim odlaskom, završila se jedna era. Ostale su stotine tekstova, hiljade rečenica, ali ono što ostaje jeste osjećaj da je Kotor Varoš izgubio svoga pisca srca – čovjeka koji je znao oslušnuti tišinu sela, šapat Vrbanje i tugu starog drveta.
Duško Kerezović nije samo živio u Kotor Varošu. On ga je stvarao riječima. I zato, iako ga više nema među nama, on i dalje živi – u svakom tekstu, u svakom pročitanom redu, u svakom sjećanju koje nosimo na njega.
Počivaj u miru, Duško. Tvoje pero sada piše po nebeskim stranicama.
Nataša KOVAČEVIĆ
