Sjećanje na Ilku Grgića: Fudbalska legenda Kotor Varoša

2

KOTOR VAROŠ, 14. maja – U bogatoj i 96 godina dugoj istoriji Fudbalskog kluba „Mladost“ bilo je izuzetnih igrača i istinskih majstora fudbala, ali malo njih je po završetku igračke i životne karijere nastavio da prati, voli i diše za ovaj klub kao Ilija Ilko Grgić.


Čuveno lijevo krilo „Mladosti“ je ostavilo neizbrisiv trag u kotorvaroškom klubu, ne samo zbog svojih igara i čarobnih poteza sa loptom, nego zbog ljudskosti i karaktera.

Karijera možda i najneiskorištenijeg talenta Krajine počela je na kotorvaroškim turnirima u malom fudbalu, gđe se moralo dokazati.

Svoju fudbalsku bajku je počeo 1973. godine, kada su ga poznavaoci fudbalskih prilika upoznali na Majskom turniru u malom fudbalu. U ekipi Mjesne zajednice Zabrđe se izdvajao od ostalih, bio je najbolji strijelac turnira i bilo je logično da će uslijediti poziv da svoje umijeće pokaže na velikom terenu.

Debi je bio kao iz snova.

„Nezaboravna mi je ta moja prva utakmica protiv „Elektrobosne“ iz Jajca pred domaćom publikom. Igrali smo s najboljom ekipom Krajiške zone i postigao sam jedini pogodak za Mladost (1:1)”, govorio je Ilko, koga su saigrači popularno zvali „Grga“.

Ovaj tada 22-godišnji zidar, koji je bio zaposlen kao kućni majstor u organima uprave Skupštine opštine Kotor Varoš, igrao je i u ekipi ”Fužinara” u Ravnama na Koroškem, a na nekih 20-tak utakmica u 1975. godini postiže već 11 golova (sa Sejdićem je bio najbolji strijelac ekipe).

Epitet najboljeg strijelca Mladosti sa deset postignutih golova, uz saigrača Nikolu Brkljača, ponio je tokom jesenje polusezone 1976. godine. Neuhvatljivo lijevo krilo, protivnički igrači ga ni lasom nisu mogli zaustaviti, strah i trepet za protivničke golmane, siguran egzekutor, samo su neki od epiteta koji su krasili Ilku kao fudbalera.

A on skroman, kao i uvijek, samo je jedno želio.

“Moje želje su da Mladost ostane u vrhu Krajiške zone, da igramo napadački fudbal, a kao plod takve igre doći će i golovi. Divim se Raosu, Međedoviću i Sejdiću i volio bih da budem jednako dobar igrač kao i oni što su bili“, znao je reći popularni Grga.

Tih godina su ga u Kotor Varošu pamtili kao jednog od najboljih igrača, ono što je Ilko pružao u Mladosti nezaboravno je. U ekipi se osjetio duh zajedništva, a u gradu se pričalo samo o fudbalu.

Ilija Grgić 

Ilkine utakmice za Mladost su bile kao ostvarenje njegovog životnog sna. U jednoj tvrdoj ligi, sa mnogo kontakta, ”mladostaši” su igrali najatraktivniji fudbal.

Njegovi golovi i prodori po lijevoj strani nisu prošli nezapaženo, interesovanje su pokazali Sarajevo i zagrebački Dinamo, ali je on karijeru nastavio u Slobodi iz Novog.

Želio se dokazati na bosanskohercegovačkim terenima i u tome je uspio. Ostaje žal za Dimamom, ali sudbina je tako htjela.

„Nisu se neke stvari poklopile i putevi su nam se razišli. Međutim, vjerujem da će moj unuk i nasljednik Leon jednog dana zaigrati u velikom evropskom klubu, jer mu brojni stručnjaci predviđaju sjajnu karijeru“, znao je reći Ilko o svom nasljedniku, koji brani boje austrijskog Šturma.

Sa 16 godina je, kao najmlađi igrač Austrije, Leon debitovao u drugoligaškoj konkurenciji, a počeo je uveliko trenirati i sa seniorskom ekipom.

Zahvaljujući maestralnim partijama i 160 postignutih golova u svima kategorijama Šturma postao je i najmlađi igrač sa profesionalnim ugovorom.

Austrijanci su prepoznali talenat i već je standardni član njihove reprezentacije do 17 godina.

„Preda mnom je još mnogo truda i rada da ostvarim svoje zacrtane ciljeve, ali vjerujem da je moj deda Ilko ponosan što sam krenuo njegovim stopama. Šta god napravim u svojoj karijeri nikada neću zaboraviti koliko je on bio veliki igrač“, kaže mladi Leon.

Nažalost, dobri i skromni Ilko ne može više da prati nastupe svoga unuka. Sve Kotorvarošane postresla vijest o smrti Ilke Grgića, čovjeka koji se 2014. godine vratio u Kotor Varoš da uživa u penzionerskim danima.

Prestalo je da kuca srce jednog velikog čovjeka i još većeg fudbalera. Živio je fudbal 24 časa, volio je svoju porodicu, u braku je stekao tri sina, a osmoro unučadi su oplemenili njegov život.

Svima njima, a i nama koji smo ga poznavali, ostaje sjećanje na virtuoza Ilku, velikog šaljivdžiju dobre naravi i plemenite duše.

PODELI

2 KOMENTARA

  1. Legenda kratko sam ga poznavao baš iz Austrije kada sam radio kod njegovog rođaka Ivana Grgića isto čovjek nema dalje nekmuje laka crna zemlja

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here