SJEĆANJE NA JUNAKE KOTOR VAROŠA: MAJOR SAŠA PETROVIĆ, RATNI KOMANDANT DRUGOG BATALJONA 22. BRIGADE VRS

5

KOTOR VAROŠ, 21. NOVEMBRA – Major Aleksandar Saša Petrović bio je ratni komandant Drugog bataljona 22. Pješadijske brigade i najmlađi major Vojske RS.

Saša je preminuo poslije kraće i teške bolesti, a ta vijest obavila je tugom Kotor Varoš, njegove saborce i sve koji su ga poznavali.

Od školskih dana, preko ratišta i sportskih borilišta, uvijek je bio na čelu kolone i rođeni pobjednik, ali je izgubio najvažniju bitku.

Saša je rođen 28. decembra 1970. godine u Kotor Varošu. U svom gradu je pohađao osnovnu školu i sa ponosom odnio nagradu najboljeg učenika generacije zajedno sa, kako je sudbina htjela, svojom suprugom Ljerkom.

Završio je Elektrotehničku školu u Banjaluci gdje nakon toga upisuje i Pravni fakultet.

Na služenje vojnog roka u Bileći odlazi 1989, a dvije godine kasnije ide na ratište da brani svoju državu i svoj narod. Potom postaje i komandant Drugog bataljona 22. pješadijske brigade Vojske RS i njen najmlađi komadant.

U septembru 1993. vjenčava se suprugom Ljerkom, a u januaru naredne godine dobija Saru, svoju zakletvu i još veći motiv i želju da se kući sa ratišta vrati živ i zdrav. Rat se završava, a Sašina porodica postaje bogatija za još jednog člana rođenjem kćerke Une.

Sa porodicom je živio i radio u Banjaluci, a kao strastveni ljubitelj vina otvara i vlastitu firmu. Nedugo zatim odlučuje se da završi fakultet i stiče zvanje diplomiranog ekonomiste, a 2017. godine završava i master studije. 

Cijeli život igrao je košarku, a bio je i predsjednik košarkaškog kluba Mladost Kotor Varoš. Kao čovjek iz naroda pomagao je svima koji su mi se obratili za pomoć. Pomaže i zidanje crkvi i manastira, a ljudima oko sebe pokazuje šta znači biti čovjek.

Početkom 2018. godine Sašu napada teška bolest sa kojom se borio sve do 31. avgusta 2018. godine kada se njegov život gasi.

Ostali su tuga i bol, ali i ogroman ponos što je ovakav čovjek bio dio naših života.

Neka mu je vječna slava i hvala.

 

PODELI

5 KOMENTARA

  1. Ratnik,komandant, kao srpski komandanti u Velikom ratu.A ti Begiću ne baljezgaj više.Trebao bi znati da su ljudi iz Liplja manastirski narod.

  2. E moj Ibro samo izbacuj otrovne strelice. Zaboravio si reci nekoliko stvari. Prva je da si prije rata grijao dupe u Komitetu a danas nacionalista. Trebao si Ibro napisati da je Vito bio predsjednik tog istog Komiteta. Igrao si kosarku a nikada dvokorak nisi uspio nauciti. Tvoj najveci domet bio je prodaja baklava i ruskih pita. Neces oljagati Sasu nasu legendu naseg legendarnog komandanta. On nije grijao dupe u Komitetu vec je branio svoj napaceni narod. Sasa je covjek…ljudina…legenda.

  3. Cudnovato….bio sam komandant ORB Dragan Bubic,prije odlaska na akciju imali smo ispracaj ispred Vatrogasnog Doma.Sasa je upisan kao brigadir prije a pri postrojavanju brigade Petko i Dragica su ga doveli za ruku kod mene, bio je jako mlad i rekli mi :”Begicu, evo predajemo ti Sasu da se brines na akciji o njemu,tebi jedinom vjerujemo”.Helem, dirnuo me taj gest,gest povjerenja koji nisam ocekivao,pogledao sam sasu i postavio ga u stroj s obecanjem da cu to ispuniti;….Shvatio sam roditeljsku brigu,koja nije bila potrebna ali kao ljubav prema svom djetetu…Kasnije, igrao sam za Mladost, neko kazu lose a i bilo je lose,s razlogom, svi treneri koje smo imali,nisu bili losi ali nas sportski problem je drugacije vrste.Vlada izuzetan lokalizam,sujete i pogresni treneri, mozda svi, osim Faruka Ramicica.Poslije cu biti sudija pripravnik.Da nije bilo Vitomira Vite Devica, Kotor Varos ne bi imao kosarku.Helem,na trening dolazi mladi Aleksandar, sasa, Petrovic.Dpveo ga je Vito,kao uostalom i sve,vecinu koji su ikad igrali za Mladost. Sasa je imao odredjeni talenat ali spor, nezainteresovan i nikada nije bio ni ispao u dobrog kosarkasa.Mozda roditeljska maza.Poslije ,u tim dobrim danima Sasa se pocinje zabavljati s Ljerkom. Visok, fin, mali brcici,kulturan, simpatican osmjeh a Ljerka, skromna,lijepa cura. Hrvatica. Buna se cula, roditelji, vec sam tada znao da su ,pa iz jos Liplja, tesko obojeni Srbi. Bunili su se. Medjutim u ljubavi nema bune.Fina kombinacija i brak……dolazi rat. Agresija.I,bio sam na Bastini, pada Kotor Varos,slusamo radio i cujem Sasu Petrovica koji govori :”Dolazi zima, ustase i balije nas ubijaju iza svakog grma po suama ali sada ce opasti lisce, nestace im hrane pa cemo ih sve pobiti:….palim trinu od sijena, obaram glavu i mislim se :”E moj Sasa”….i to nije sve…..Sasa iznenada umire a Ljerka odjednom postaje srpska kuma. Pri predaji nas kod Jelsingarda otac elektricar Ivica, unuk Ante pekara dolazi pred nas i kaze, kao Hrvat, da je sve Hrvate trebalo pobiti.Aferim.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here