MASLOVARE, 22. oktobra – Većina uglednih Srba, vjernika i domaćina iz Maslovara u Drugom svjetskom ratu bila je uz svoju svetu crkvu i na strani Jugoslovenske vojske u Otadžbini, kojom je komandovao general Dragoljub Mihailović, prvi gerilac u tada porobljenoj Evropi. U dolini Kruševice, u mirnom selu Maslovare, i danas se prepričavaju priče o ljudima čije su sudbine bile utkane u najteža vremena istorije. Među njima posebno mjesto zauzima ime Srede Jotanovića, domaćina, vjernika i rodoljuba, čija je hrabrost i tragična sudbina ostavila dubok trag u sjećanju njegovih potomaka i komšija.
Tokom Drugog svjetskog rata, Sredo Jotanović bio je komandir maslovarske četničke čete, koja se nalazila i okviru Borjanskog odreda Jugoslovenske vojske u Otadžbini, u vremenu kada se narod, rastrzan ratom i neizvjesnošću, oslanjao na svoju vjeru i na čvrste moralne temelje. Bio je poznat kao miran, ali odlučan čovjek, poštovan u svom selu zbog poštenja i staloženosti.
„Bio je domaćin starog kova – riječ mu je bila jača od zakletve,“ kaže jedan od potomaka te ugledne porodice.
Rat mu je donio sudbinu mnogih čestitih ljudi toga doba – stradanje i mučeničku smrt. U proljeće 1943. godine, Sredo je na svirep način ubijen od strane komunističkih zlikovaca, koji su ga na zvjerski način mučili, a potom i likvidirali 30. marta 1943. godine. Izmučeno tijelo su mu konjima vukli maslovarskim putem, a potom ga bacili pored korita Kruševice ispod Vrljaka. Pod okriljem noći, članovi te časne maslovarske porodice tijelo su prenijeli u groblje i sahranili ga.
„Moj otac je često govorio da se o Sredi nije smjelo glasno pričati, ali da se o njemu uvijek šaptalo s poštovanjem,“ priča jedan stariji mještanin, koji je djetinjstvo proveo u blizini Jotanovića kuće.
„Znao je da ne živi za sebe, već za nešto veće – za vjeru, narod i čast“, kaže on.
Sredo Jotanović do smrti je ostao vjeran Kralju, Otadžbini i generalu Mihailoviću, kog je zbog spasavanja oko 500 američkih i ostalih savezničkih pilota 29. marta 1948. godine odlikovao tadašnji predsjednik SAD Hari Truman.
U borbi sa komunističkim krvnicima, na Borcima je junački poginuo i Sredin rođeni brat Žarko Jotanović, boreći se do zadnjeg daha za ideale za koje mu je stradala gotovo cijela porodica. Zadnje riječi su mu bile: ”Živio Kralj – živjela Otadžbina”. Njihov treći brat, Stanimir, završio je u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac, gdje je zvjerski ubijen od strane ustaških zlikovaca.
Nakon rata, porodica Jotanović, kao i mnoge druge u tom kraju, nosila je teret vremena. Nisu se žalili, nisu tražili osvetu. Sačuvali su ono što je najvrednije – obraz, sjećanje i dostojanstvo. U tišini svojih domova, uz ikonu i kandilo, prenosili su uspomenu na Sredu, Žarka, Stanimira i druge članove porodice koji su pali za vjeru i čast.
Na seoskom groblju u Gornjim Maslovarama stoji skroman nadgrobni spomenik. Ispod njega počiva čovjek čije ime danas sve više dobija svoje pravo mjesto u narodnom pamćenju.
Maslovare, selo tihe snage i dubokih korijena, i dalje čuva uspomenu na Sredu Jotanovića – kao simbol čestitosti, istrajnosti i vjere u ono što nadilazi svako vrijeme.
Jer, kako kažu njegovi potomci: „Prolaze ideologije i vlasti, ali ljubav za otadžbinu i vjeru pravoslavnu, poštenje i čast nikada ne umiru.“
Nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme komunističke tiranije, nastavljen je progon četničkih porodica u Maslovarama, a posebno porodice Jotanović, koja je i pod komunističkom represijom ostala vjerna svojoj crkvi, kralju i Otadžbini.
S druge strane, tadašnja komunistička i bezbožnička vlast u Maslovarama uništavala je sve što je srpsko i pravoslavno. Partizanski šljam i njihovi potomci utrkivali su se u blaćenju naše svete crkve, srpskih sveštenika i potomaka maslovarskih četnika.
Dobra radna mjesta i školovanje bilo je rezervisano samo za maslovarske komuniste i njihove potomke, saradnike zloglasne Ozne, dok su četnička djeca bila unaprijed predodređena za rad u rudnicima, u šumi i drugim teškim gradilištima.
Ali, kraj je došao komunističkim izrodima u Maslovarama, koji su i otišli onako kako su i došli, ostavljajući iza sebe krvave tragove i ljagu na potomcima.
