Slavica Vitezović: Društvene mreže i fenomen ’’lažni profil’’

0

KOTOR VAROŠ, 31. januara – Pojavu društvenih mreža, lično, smatram kao jednu od najboljih stvari koje je donio 21. vijek. Zahvaljujući društvenim mrežama, ljudi su, prije svega, u prilici da brzo, u bilo koje vrijeme i na jednostavan način, budu u kontaktu sa svojom porodicom i prijateljima. Tu nema „kilometraže“ koja ih dijeli, a i vrijeme koje je potrebno, da bi se stupilo u kontakt, je zanemarivo. Tako ta, svakodnevna, komunikacija među članovima porodice, donosi osjećaj da se nisu ni rastajali (jer, kada se sretnu uživo i nakon dužeg vremena, neće se iznenaditi promjenom izgleda onog drugog, niti će biti neinformisani o novostima iz života jedni drugih…).

Druga, fenomenalna stvar je što su svi u prilici da uspostave kontakt sa bilo kojom osobom na svijetu, koristeći bilo koji jezik. Kao što u realnom (stvarnom) životu upoznajemo ljude i razvijamo određene međusobne odnose (pri čemu ne postoje neka striktna pravila u vezi toga, osim, eventualno, osnovnih društvenih normi i pravila, koje nalažu da se lijepo i kulturno ophodimo jedni sa drugima), tako i na društvenim mrežama postoji mogućnost da se krene „ispočetka“ – od upoznavanja, pa na dalje.

Eh, tada nastaju čudne situacije…

U komunikaciji na društvenim mrežama ne postoji „govor tijela“, boja glasa (jer se uglavnom koristi tastatura), ne vidi se držanje i hod osobe, ne zna se kako osoba reaguje u vezi određenih tema, kakve su joj navike… I tada je, svaki od aktera te komunikacije, prinuđen da vizualizuje (zamišlja ili izmišlja) onog drugog i tako nastaje virtuelni (’’polu’’izmišljeni) svijet.

Za razliku od stvarnog, u virtuelnom svijetu je sve lako. Lako se uspostavljaju kontakti, a još lakše se ti kontakti brišu iz života bilo koje osobe.

Međutim, uloga društvenih mreža nije samo ta da ljudi međusobno kontaktiraju, već postoji niz dobrih strana, koje služe da informacije, iz bilo kog dijela svijeta, budu pristupačne i, što je najvažnije, blagovremene za bilo koga na planeti. Za mene, lično, je to pravo bogatstvo. Čak, svako od nas, registrujući se na neku društvenu mrežu, dobija svoj lični prostor, da se izrazi u vezi bilo koje teme i u bilo koje vrijeme. Na taj način se pronalaze ljudi istih ili sličnih interesovanja, pa nastaju i grupe istomišljenika na društvenim mrežama, koji imaju mogućnost razmjene mišljenja i iskustava, u skladu sa interesovanjima.

Jedna od najinteresantnijih stvari, za mene, je mogućnost da se, na neku izjavu, objavu, sliku napiše komentar, mišljenje o tome. To, takođe, smatram odličnom opcijom, jer  ljudima koji se bave nekim javnim umjetničkim radom, sigurno je veoma važno šta javnost ili većina misli o tome.

Međutim, zaista je teško ne primijetiti, da postoje osobe na društvenim mrežama (svakako i u stvarnom životu), koje se bave isključivo komentarisanjem onoga što drugi rade, a sami nemaju čime da se izraze, osim što imaju ime i prezime, pa lično komentarišu svijet oko sebe.

Još interesantnija grupa korisnika društvenih mreža, je fenomen zvani „lažni profil“. To su korisnici koji koriste lažne podatke, počevši od imena. Oni, obavezno, komentarišu najosjetljivije teme, najčešće na nekulturan i neprimjeren način. Oni daju savjete, od onih vezanih za vaspitanje i odgajanje djece, pa do onih vezanih za najvažnija državna pitanja.  Čini mi se da ih je, baš, mnogo na društvenim mrežama. To me navodi na razmišljanje o tome, ko su i kakvi su ti ljudi u stvarnosti? Da li su oni i u svojim, sopstvenim, životima lažni? Da li je sfera njihovog interesovanja, isključivo, obmana i prevara? Da li su oni opasni ili su slabići? Šta postižu koristeći lažne podatke?

Na kraju: da li su oni socijalni ili medicinski „slučaj“?

Slavica VITEZOVIĆ

 

PODELI