SLIKE MOGA ZAVIČAJA: SANDRA TEPIĆ O KOTOR VAROŠU

11

KOTOR VAROŠ 22. januara – Poštovani čitaoci, pozvali smo vas da se uključite u našu akciju ”Slike moga zavičaja” i da u istoimenoj rubrici budete naši saradnici. Šaljite nam tekstove, eseje, priče, fotografije iz svoga kraja. Opišite svoje selo, ulicu, planinu, rijeku, šumu, ljude, istoriju, kulturno naslijeđe, običaje, lične ili porodične priče, legende…

Sve ono što smatrate vrijednim i važnim da se zabilježi, da i drugi ljudi pročitaju i vide. Mi ćemo se potruditi da vaše priloge što bolje i ljepše „upakujemo“ i plasiramo.

To može biti foto-vijest, reportaža, zabilješka, pismo…

Najbolji, najoriginalniji i najvrijedniji čitaoci-saradnici biće i nagrađeni. Pišite nam na mejl: info@glaskotorvarosa.com

Peti prilog u okviru rubrike ”Slike moga zavičaja” poslala nam je naša čitateljka  Sandra Tepić. Radi se o priči o Kotor Varošu pod nazivom ”Kotor Varoš je ljubav”.

Hvala Sandri, a na našu mejl adresu i FB stranicu dobijamo brojne vaše pjesme, priče, foto – zapise, pisma. Sve ćemo objaviti na našem portalu.

Hvala vam beskrajno.

Vaš ”Glas Kotor Varoša”

Kotor Varoš je ljubav

Kotor Varoš ti je, prvo: „ajmo na kafu“, a taj poziv sadrži i spontanost i spremnost i ’’udri brigu na veselje’’ i ležernost, ponekad preveliku, ali tako je kako je. Stoga je Kotor Varoš savršena nesavršenost, nepokolebljivo uzdizanje baš tu gdje je.

Kotor Varoš, to ti je bakica preko puta u zgradi koja ti pokloni punjene paprike od kojih miriše cijeli hodnik, nepoznati tip u kafiću ”Palazzo”,  koji ti kaže da imaš biserni osmijeh. Kotor Varoš je želja da zagrliš cijeli grad, od Plana preko Čepka do Zabrđa i da, tako ogrnut asfaltom i brdima, voliš cijeli svijet.

Slušaj grad. Čućeš razgovor u ’’Elli baru’’, gdje se lijepo kaže: „Što se ljutiš? Znaš kako kažu: Ko ne pita, taj skita, molim lijepo“. Ili u pekari: „Pojeo sam 870 gr bureka. Gdje nađe 870? Toliko je bilo u tepsiji“. Slušaj, čovječe, i jedi! Jedi slasno! Živi strasno!

Slušaj dalje. Recimo, prodavca u „Kvimpeksu“ koji mi kaže: „Nemoj da se opterećujete nikad. Bar ne kod nas“.

Eto ti one ležernosti koju sam spomenula na početku. Dobro, ima i prodavaca koji se malo ljutnu pa kažu: „Drugo smo mi, drugo su ovi jazavci“!

Ili slušaj kotorvaroške đake koji će ti savršeno objasniti matematiku: „Sve teži nuli, a nije nula, na kraju dobiješ nulu, a nije tako“. Tu ti je negdje, možda, i formula za Kotor Varoš koji je i kad hoće, i kada neće – čaroban.

Kotor Varoš se rodio kada i vrijeme. Kad te fasadom podsjeti koliko si star, odmah te i zagrli, pa si opet mlad. Kao i on, i star i mlad odjednom.

Kotor Varoš zna da se umiješa u tok života, jer je priča bez kraja. Može da se zaustavi, ali nikako da se završi. Kad jednom doživiš kotorvaroški uzdah zadovoljstva, uvijek ćeš piti iz tog izvora ekstaze.

SANDRA TEPIĆ 

PODELI

11 KOMENTARA

  1. Moj Kotor Varoš Moi duratovci moje njive i potok kao da sam sada tamo moja dva groba mama i tata koisu otišli kad smo bili mali ti grobovi me najviše vežu za Kotor Varoš tamo je moje djetinjstvo jako teško alidega rado sjećam i nikada nikada zaboraviti nemogu

  2. Ja samo mogu reći!
    Ono što sam ja imao,mojoj djeci je netko uskratio. ( mislim na Kotor Varoš)
    A to su draga sjećanja na moje djetinjstvo, raspuste na selu,bezbrizne i naivne djećije igre,prve izlaske sunca,miris mlijeka i putera,toploga kruha,i odlaska u crkvu…
    E to bi bila samo neka sjećanja na moje djetinjstvo u Kotor-Varošu..
    Ali ponosan sam,jer znam ko sam,ko su mi preci,odskle sam,odkud mi prezime i zato nikad ne sumnjam i svoj put..
    U srcu mi uvijek Bosna,njeni ljiljani što na sapun mirišu,sevdalinke što na prozorima miluju raspletene kose..
    Ostala su sječanja na lijepe trenutke mojih prošlih dana,od ne zlobnog djetinjstva,vesele mladosti,do ozbiljne i pune zrelosti…
    A ostatak zivota provodim u jednoj divnoj zemlji,odakle ni u snu nebi se vratio jer tamo više nije niti će biti ono što je bilo….
    A ova zemlja je pruzila mojoj djeci sretno i bezbrizno djetinjstvo.
    U kojem su im svi dani bili obojeni smijehom i lijepim druzenjem sa svima i sa onima koji su različiti učio sam ih da postanu pošteni ljudi.

  5. NAJLJEPSI GRAD NA KUGLI ZEMALJSKOJ.IAKO NE ZIVIM U NJEMU VEC 40 GODINA SJECANJA I NOSTALGIJA ZA NJIM JE SVE VECA I VECA

  11. ON CE POSTOJATI SVE DOK LJUDI BUDU ZNALI ZA NJEGA .MOJ RODNI GRAD I MOJE RODNO SELO BILICE KOJE SE NIKADA ZABORAVITI NE MOZE!

Comments are closed.