Slike moga zavičaja: Tatjana Jotanović o Maslovarama

2

KOTOR VAROŠ 20. maja – Poštovani čitaoci, pozvali smo vas da se uključite u našu akciju ”Slike moga zavičaja” i da u istoimenoj rubrici budete naši saradnici. Šaljite nam tekstove, eseje, priče, fotografije iz svoga kraja. Opišite svoje selo, ulicu, planinu, rijeku, šumu, ljude, istoriju, kulturno naslijeđe, običaje, lične ili porodične priče, legende…


Sve ono što smatrate vrijednim i važnim da se zabilježi, da i drugi ljudi pročitaju i vide. Mi ćemo se potruditi da vaše priloge što bolje i ljepše „upakujemo“ i plasiramo.

To može biti foto-vijest, reportaža, zabilješka, pismo…

Najbolji, najoriginalniji i najvrijedniji čitaoci-saradnici biće i nagrađeni. Pišite nam na mejl: info@glaskotorvarosa.com

Drugi prilog u okviru rubrike ”Slike moga zavičaja” poslala nam je naša čitateljka Tatjana Jotanović. Radi se o priči o Maslovarama,

Hvala Tatjani, a na našu mejl adresu i FB stranicu dobijamo brojne vaše pjesme, priče, foto – zapise, pisma. Sve ćemo objaviti na našem portalu.

Hvala vam beskrajno.

Vaš ”Glas Kotor Varoša”


Moj zavičaj pored Kruševice

MASLOVARE, 14. avgusta – Zavičaj je onaj kraj, koji uviјek osјećaš negdјe duboko u sebi. Zauzima posebno mјesto negdјe u tvom tijelu i duši.

Najčešeće ga smjestiš tik ispod srca i on tu ćuti.

Hrani se otkucajima tvog srca i tako se održava u životu.

Maslovare ne mogu da nestanu iz tvoje glave ili tvojih misli, jer nije nešto što je prolazno i nebitno za tebe samog.

Zavičaj se ne kupuje, ne pozajmljuje. Njega dobiješ po rođenju, kao što dobiješ oca svoga i majku svoju, tako ti je i zavičaj određen i samo tvoj.

Nosiš ga sa sobom kao sliku drage osobe. On je dio tebe. Ti si cjelina sa njim.

I kad odeš negdje daleko, i kad te sve ljepote ovoga svijeta dotaknu i potresu, vratiš se Maslovarama, svom prvom opipljivom domu.

Jer, ti nisi odrastao tamo gdje je neko odredio da se kleči dok se moli, gdje se istok razdavaja od zapada… Ti znaš da su tebe tvoje Maslovare zaklele na krst, čast i pošten obraz i to uvijek njeguješ i tome se uvijek vraćaš.

I, koliko god bježao od zavičaja, bježaćeš od sebe samog. Ne trudi se da bježiš! Nije suština u tome. Zavičajem treba da se ponosiš kao nečim posebnim, nečim što te određuje drugačje od drugih.

I kad se ovaj ovozemaljski život nekada skonča, tvoja duša neće težiti tom dalekom svijetu. Vratiće te upravo onde, odakle si i započeo svoje putovanje, u tvoj zavičaj, u tvoje Maslovare.

I znajte, zavičaj vaš je baš ovo mjesto. Ovde ste prvi vazduh udahnuli, prvu suzu pustili, prve vlasi trave počupali, vodom se ovom okupali.

Ovim drumovima ste prvi put prošli, ovde ste prve riječi izgovorili, majci na krilu sjedili i prvi krst u crkvi napravili, smijehom lice ozarili…

Zašto bježati odavde? Ovo je vaša kolijevka, kojom treba da se ponosite i čije ime treba da slavite. Maslovare je vašeg zavičaja ime.

Tatjana JOTANOVIĆ 

PODELI

2 KOMENTARA

  1. Svaka cast, jako lijepo opisato, bas tako izgleda dusa mnogih nas sto smo napustili svoj rodni kraj, a kad nasi preci pomru onda nam je jos teze i tada shvatamo tu vrijednost rodnoga zavicaja.

Comments are closed.