KOTOR VAROŠ, 23. juna – Na Borcima, visoko iznad svakodnevice i žurbe, gdje planina šaptom priča stare priče, rodila se nova – priča o slozi, zajedništvu i ljubavi prema zavičaju.
Porodice Mikanović i Kršić, dva domaćinska imena koja su se kroz godine utkala u kamen i zemlju ovog kraja, udružile su snage da izgrade ono što život znači – bazen za vodu za piće. Ne za sebe, ne za slavu, već za sve one koji ovdje žive, dolaze, rade…
U svijetu gdje se često okrećemo jedni od drugih, ove porodice su se okrenule jedna drugoj. Rame uz rame, lopata uz lopatu, danima rade – ne brojeći sate, ne tražeći nagradu. Njihove ruke, umorne ali ponosne, kopaju temelj nečeg mnogo većeg od bazena – temelj nade da se na Borcima može živjeti dostojanstveno i sa srcem punim duše.
Tu, među izvorima koji nikada nisu presušili, grade simbol opstanka – jer voda je život, a voda na planini je bogatstvo koje se ne mjeri novcem, već osmijesima onih koji u njoj vide budućnost.
Djeca trče oko gradilišta, pomažu koliko mogu – dodaju alat, sipaju vodu radnicima, gledaju sa divljenjem u očeve, djedove i komšije. Naučiće iz ove akcije ono što se ne uči u knjigama – da ništa nije važnije od zajedništva. Da je svaki kamen položen s ljubavlju – zalog ostanka na svom.
Na Borcima, gdje zima zna da stisne, a ljeto da sprži, voda je svetinja. I zato ova akcija nije samo tehnički projekat – ovo je zavjet. Zavjet da se neće odustati. Zavjet da će se živjeti, raditi i ostati ovdje – gdje su korijeni duboki, a duše široke kao nebo iznad Boraka.
I kada jednog dana voda poteče iz novog bazena, kad prvi gutljaj razveseli umorno čelo i rashladi dlanove koji su radili bez predaha, svi će znati: ovo nije samo voda. Ovo je ljubav.
I iznad svega – ovo je priča koja će se, kao i voda, prenositi s koljena na koljeno.
Vladan ĐURĐEVIĆ
