KOTOR VAROŠ, 23. juna – Duboka… To ime nosi više od geografske tačke na karti. Za one koji su tu rođeni, tu odrastali ili koji joj se vraćaju sa suzom u oku, Duboka je svetinja, komadić srca, miris djetinjstva, tišina koja liječi i voda koja osvježava dušu.
Iako mnogi stanovnici tog sela danas žive u Kotor Varošu, Banjaluci, Trnu i drugim mjestima, srce im i dalje kuca uz žubor Skakavca, jednog od najljepših vodopada ovog kraja. I baš ta ljubav prema rodnom kraju ponovo je okupila stara lica, složila ruke i duše i iznjedrila još jednu priču o slozi i predanosti.
Tokom prethodnog sunčanog vikenda, Duboka je ponovo oživjela. Nisu to bili obični dani. Čula se pjesma, smijeh, zveket alata i dječji žamor. Okupljeni Dubočani – stari i mladi, domaći i oni koji su stigli iz grada – uzeli su stvar u svoje ruke i krenuli da urede lokalni put koji vodi od Mikanovića do Okretaljke.
Taj put nije samo put. To je veza između prošlosti i sadašnjosti, između ljudi i prirode, između rodnog kraja i njegovih sinova i kćeri razasutih širom svijeta. Njime prolaze starci sa štapovima, djeca na biciklima, a ljeti i sve više turista koji pohode vodopad Skakavac, dragulj prirode skriven u zelenilu Duboke.
Pokošen je korov, zasipane su rupe, iskopani su kanali da voda ne odnosi makadam.
Tog dana, Duboka je bila više od sela. Bila je simbol složnosti, topline, ljubavi prema zemlji i ljudima. Bila je podsjetnik da, dok ima onih koji se vraćaju i koji rade za dobrobit svih, zavičaj nikada ne umire.
S. VITEZOVIĆ
FOTO GALERIJA: