KOTOR VAROŠ, 27. aprila – U vremenu kada se često govori o brzini života i umoru koji nosi svakodnevica, postoje ljudi koji bez velike pompe, svojim radom i karakterom vraćaju vjeru u ono što je ispravno. Postoje osobe koje ne traže pažnju, ali je zaslužuju. Dvije takve dame su Slavica Vitezović i Dajana Filipović. Dvije uzorne majke, dvije prosvjetne radnice i, prije svega, dvije čestite žene koje su primjer kako se poštenje i rad uvijek na kraju prepoznaju.
Njihove priče nisu priče o slučajnim uspjesima, već o godinama truda, odricanja i iskrene ljubavi prema učionici. Njihove riječi u učionici nisu bile samo lekcije, nego životne poruke, podrška, motivacija i ono najvažnije, osjećaj da dijete vrijedi, da može mnogo i da nije samo.
A onda, gotovo simbolično, u isto vrijeme, život im je donio novu odgovornost i obaveze. Slavica Vitezović danas je direktorica Osnovne škole „Petar Kočić“ u Šipragama, a Dajana Filipović direktorica Osnovne škole „Sveti Sava“ u Kotor Varošu. Dvije škole, dvije različite sredine, ali isti put, put koji je popločan znanjem, ozbiljnošću, elokventnošću i nepokolebljivom posvećenošću poslu.
One nisu postale direktorice preko noći. Njihova funkcija nije nagrada, nego priznanje. Priznanje za godine provedene među školskim klupama, za strpljenje koje samo prosvjetni radnik može imati, za trud koji se ne vidi na naslovnicama, ali se osjeti u svakom uspješnom učeniku, u svakom osmijehu djeteta koje je naučilo nešto novo, u svakom roditelju koji zna da je škola sigurno mjesto.
Kolege o njima govore s poštovanjem, učenici sa iskrenom radošću, a roditelji sa povjerenjem. Jer Slavica i Dajana nisu od onih koji se uzdižu funkcijom, već od onih koji funkciju uzdižu svojim karakterom. Njihova elokventnost nije bila prazna priča, nego sposobnost da se riječima smiri, motiviše, riješi problem i pronađe put tamo gdje ga drugi ne vide.
Iako su danas na čelu svojih škola, one nisu prestale biti nastavnice u duši. One i dalje razumiju dijete koje se boji odgovaranja, učenika koji se bori sa gradivom, roditelja koji brine, kolegu koji je umoran od od neke svoje životne priče. Jer su i same prošle sve to.
Njihovo prijateljstvo je posebna priča. Dvije drugarice koje su rasle kroz prosvjetu, bodrile jedna drugu, dijelile brige i radosti, i na kraju Bog ih je pogledao, zajedno su stigle do mjesta koje nosi veliku odgovornost. Kao da je život htio da pokaže da se pravi ljudi prepoznaju, i da se dobro dobrim vraća.
U vremenu kada mnogi misle da se uspijeva prečicama, Slavica Vitezović i Dajana Filipović pokazuju da najdalje odu oni koji idu pošteno.
Vladan ĐURĐEVIĆ
Sve je tacno zaista. Radi se o prije svega sjajnim nastavnicama sto je mnogo bitnije od direktorskog mjesta. One plijene ljubavlju prema poslu i u odnosu na svoje prethodnike predstavljaju pravo osvjezenje. Ovo je i dokaz da u strankama ima dobrih i izbiljnih kadrova. Radnici su prezadovoljni i puni su hvale i u Sipragama i u Varosu.
Comments are closed.