Srce, borba i gradski ponos: Rukometaši Kotor Varoša na stazama stare slave

---

Možda nije prvo, ali za nas koji znamo koliko je znoja, borbe, srčanosti i ljubavi utkano u svaki minut ove sezone – ovo je pobjeda koja se ne mjeri samo bodovima.

U sezonu su ušli tiho, bez velikih riječi i pompe, sa skromnim budžetom i timom sastavljenim isključivo od domaćih igrača – momaka koji su odrasli na ulicama ovog grada, koji nose grb Kotor Varoša kao dio svog identiteta. Bez stranih pojačanja, bez zvučnih imena, ali sa srcem koje bije za dres koji nose.

Jesenji dio bio je težak. Porazi su stigli, i to gdje najviše bole – na domaćem terenu. Borili su se, ali često oslabljeni, bez punog sastava. No, nisu posustajali. Nisu tražili izgovore. Vjerovali su.

A onda – proljeće! Novi vjetar u leđa, novo lice ekipe! Dolaskom Bože Tepića, ekipa je dobila dodatnu snagu. Kolo za kolom, pobjeda za pobjedom, srčanost je bila jača od svih budžeta i ”velikih imena”. Kotor Varoš se podizao, rušio favorite i pokazao da se pravi sport igra iz ljubavi, ne iz interesa.

Iza njih su ostali klubovi sa desetostruko više sredstava, ali nijedan nije imao ono što Kotor Varoš ima – ponos, zajedništvo, trenera Damjana Tepića.

Naši momci sada su na zasluženom odmoru. I neka uživaju. Jer su nas učinili ponosnima. Pokazali su da i mali grad može imati veliko srce.

Do nove sezone, do novih borbi – neka grb Kotor Varoša s ponosom sija.