Tajne manastira Stuplje: Najskrovitija zadužbina Nemanjića u Srpskoj (FOTO)

0

STUPLJE, 2. maja – Teško je riječima dočarati suštinu i ljepotu Manastira Stuplje, koji se šćućurio ispod šumovitih brda, na svega pedesetak kilometara od Banjaluke.

Ova svetinja, koju su po narodnom predanju podigli Nemanjići, vaskrsla je tri vijeka nakon što su je turski okupatori uništili do temelja.

Čak i najokorjeliji cinici osjetiće se uzvišeno dok, alejom visokih četinara, prilaze manastiru. Pojanje monaha, molitva, šapat šume i tiho, tiho grgojenje potočića svjedoče da čak i ovom bezdušnom svijetu materijalog jedinstvo Boga, Prirode i Misli zaista postoji.

Ali, ne žive malobrojni monasi manastira Stuplje u nekom svom izdvojenom, posvećenom i nedodirljivom svijetu. Oni su dio zajednice. Toliko srdačnosti, otvorenosti, iskonske ljubavi, malo se gdje može doživjeti, kao u ovom skrovitom manastiru, na granici prnjavorske i čelinačke opštine.

Biblioteka

Jeromonah Georgije (32), prezimenom Hujber, kaže da manastire i crkvu prate brojni stereotipi.

– Jedan od tih stereotipa jeste da su ljudi koji žive hrišćanski, pa i monasi, isključeni iz savremenog svijeta. Ali to nije tačno, nije suština vjere vraćanje u srednji vijek. Mi idemo ukorak s vremenom – kaže otac Georgije.

Pa navodi kako su apostoli, još u prvom vijeku, putovali svijetom, da pronose vjeru, da su u tom smislu bili prava avangarda. I potsjeća da je apostol Pavle bio jedan od najobrazovanijih ljudi svog vremena.

Obrazovanje i znanje su jedan od temelja Stuplja, malog manastira sa velikom bogatom bibliotekom, po kojoj su se pročuli nadaleko.

Ali, u knjigama i starim zapisima, nažalost, nema svjedočanstva o postanku i stradanju starog manastira Stuplje, na čijim je temeljima nikao ovaj današnji.

– Manastir Stuplje je po predanju zadužbina Nemanjića, ali o tome nema pisanih tragova. Prvi pisani trag svjedoči da je manastir postojao sredinom 15. vijeka, a pouzdano se zna da je opstao do kraja 17. vijeka. Vjerovatno je uništen oko 1691. za vrijeme velikog bečkog rata, odnosno rata Turske i Austrije – objašnjava jeromonah Georgije.

Dodaje da su nakon stradanja monasi iz Stuplja otišli u manastir Orahovica u Hrvatskoj i tamo nastavili svoj monaški život.

A manastir je pao u zaborav.

Vaskrs manastira nakon 300 godina

Ipak, u narodu su puna tri vijeka tinjala predanja o divnom manastiru pored potočića Manastirice, na njivi, koju su seljani zvali Crkvište.

Vođeni tim pričama, 300 godina kasnije će Dušan Jotić, nastavnik istorije iz Gornjih Vijačana, i mještanin Mitar Malešević pronaći temelje drevnog manastira. Temelji su bili skriveni u zemlji, ispod polja na kojem je mještanin Anđelko Pejašinović godinama gajio kukuruz.

Otkopani su 9. marta ratne 1994. godine. I od tada traje obnova manastira, koju sve ove godine vodi episkop banjalučki Jefrem.

Jedno od ključnih godina za vaskrs manastira bila je 2008. kada su se, nakon više od 300 godina, u Stuplju ponovo naselili monasi. Među manastirskom sabraćom od prvog dana je i jeromonah Georgije, naš domaćin, koji je ekipi Srpskainfo otkrio tajne monaškog života u Stuplju.

Od obnove bratstva ovdje živi samo četvoro monaha. Uz pomoć parohijana oni održavaju manastirski kompleks. Što bi se narodski reklo, sve je u Stuplju uredno i pod konac, „k'o u manastiru“.  A to znači da se mnogo radi.

Molitva i motika

Tako su se i za vrijeme naše posjete, odmah nakon molitve, monasi uhvatili motike, da pred veliki praznik urede manastirsko dvorište. Izuzetak nije bio ni iguman manastira, otac Platon.

I jeromonaha Georgija starijeg, koji je u Stuplje došao prije nekoliko mjeseci iz jednog manastira na Fruškoj Gori, zatekli smo kako okopava cvijetnjak.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Radio sam ovo i kao mladić, kod svoje kuće, ja sam iz ovih krajeva, a i u drugim manastirima. Bogu hvala, ima ovakvih poslova – kaže uz osmijeh monah Georgije.

Uz igumana Platona i dvojicu monaha imenjaka, koji se zovu Georgije, u Stuplju služi i monahinja Efrosinija. Ona pripada sestrinstvu manastira Gomionica kod Banjaluke, ali je u Stuplje poslata na poslušanje, ili što bi se običnim jezikom reklo – po zadatku. Monahinja Efrosinija je zadužena za kuhinju, pripremu zimnice, dočekivanje gostiju.

A gostiju, bogami, ima. Od 13. jula 2014. godine, kada su episkop sremski Vasilije i episkop banjalučki Jefrem osveštali manastirski hram Svetog arhangela Mihaila, i kada se u Stuplju okupilo 2.500 vjernika, sve više ljudi pohodi ovu svetinju.

Najviše je lokalnog stanovništva, jer je manastir i centar parohije, a najbliže selo, Gornji Vijačani, od njega je udaljeno oko dva kilometra. Manastirska crkva je i parohijski hram.

Darovi iz Svete gore, Ukrajine i Rusije

– Dolaze vjernici na molitvu, ispovijest, na duhovno savjetovanje. Neki vjeruju i da će ih molitva u manastiru iscjeliti, da će ozdraviti, jer ovdje imamo više od 500 izloženih čestica svetih moštiju naših svetitelja – objašnjava otac Georgije.

Čestice su obnovljenom Stuplju darovala pravoslavna sabraća iz manastira i isposnica od Svete gore do Ukrajine i Rusije.

Najveća svetinja u Stuplju je čestica časnog krsta, na kojem je Hrist razapet. Posebno poštovanje odaje se česticama moštiju svetog Lazara Kosovskog, te Svete Matrone Moskovske, za koju se vjeruje da iscjeljuje od bolesti.

FOTO:

– I svetitelji su, naravno, bili samo ljudi, a ne čudotvorci, ali narod vjeruje da će nas oni, svojim molitvama, preporučiti Gospodu i da će nam Gospod pomoći – objašnjava jeromonah Georgije.

Uz redovne jutarnje i večernje molitve, vjernici rado dolaze i na akahist, koji se u Stuplju služi svake srijede, poslije večernje, pred ikonom svete Bogorodice Mlekopitateljice, koju su monasi dobili iz posnice svetog Save na Kareiji na Svetoj gori.

Četvrtkom naveče služi se moleban za zdravlje, pred svetim moštima, a svakog petka vjernici se mogu ispovijediti ili se posavjetovati s monasima.

Dolaze u manastir ne samo parohijani, nego i vjernici iz daleka, a sve češće i turisti: da se dive krajoliku i uživaju u manastirskom miru.

Iako je  Stuplje jedan od najskrovitijih manastira u Srpskoj, nije ga teško naći onom ko hoće da traži. Od Banjaluke se do ove svetinje stiže za samo sat vožnje. A takve ljepote nema nadaleko.

Knjige na ruskom, njemačkom, grčkom

Manastirska biblioteka u Stuplju jedna je od najbogatijih u Eparhiji banjalučkoj. Među oko 4.000 naslova najviše je bogoslužebenih knjiga, ali ima i vrijednih djela iz oblasti istorije, flozofije, medicine i psihologije.

Ovdje im knjiga štampanih ćirilicom, latinicom, goticom, na staroslovenskom, ruskom, grčkom, njemačom jeziku. Neke od njih su pravi rariteti.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– U bibilioteci imamo i bogoslužbenih knjiga štampanih u 19. vijeku – kaže jeromonah Georgije.

Najviše starih knjiga u ovoj biblioteci potiče iz zaostavštine episkopa banjalučkoj Andreja Fruščića, koga je na eparhijskom tronu naslijedio sadašnji vladika Jefrem.

Manastir se bavi i izdavačkom djelatnošću i na taj način nastavlja tradiciju, jer su se prije razaranja, po nekim izvorima,  u Stuplju prepisivale knjige.

Studira bogosloviju onlajn

Jeromonah Georgije Hujber, osim u molitvi, dosta vremena provodi u manastirskoj biblioteci i – na internetu, kao i svaki drugi student. Naime, on vanredno studira bogosloviju, druga je godina studija i nastavu uglavnom prati onlajn.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Eto, počeo sam studirati u tridesetoj. Želio sam to i ranije, ali nisam mogao. Kao dječak sam završio mašinsku školu, pa sam kasnije vanredno polagao srednju bogoslovsku, kako bih mogao upisati Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu – kaže otac Georgije.

Bogorodičine suze

Monahinja Efrosinija, koja je prije dolaska u Stuplje 40 godina služila u manastiru Gomionica, uz sve molitvene i obaveze domaćice, nađe vremena i da pravi brojanice. Njene ručno izrađene brojanice nisu za prodaju; izrađuje ih „samo za vladiku i kaluđere“.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

To su posebne brojanice, koje se prave od bobica biljke zvane „bogorodičine suze“. Najmanje 10 dana je potrebno da vrlo vješte ruke izrade jednu brojanicu.

Bogorodičine suze uzgajaju monasi na manastirskom imanju u Stuplju. Biljka je osjetljiva i rijetko uspijeva u našim krajevima.

Legenda kaže da je nastala tako što se Bogorodica sažalila na jednog monaha, koji nije imao od čega napraviti brojanicu, pa je pustila suzu i iz nje je nikla biljka s bobicama.

BLIZANCI LIPLJE I STUPLJE

Manastiri Stuplje u Gornjim Vijačanima i Liplje u istoimenom selu kod Teslića često se u starim zapisima pojavljuju zajedno, pa ih neki autori zovu čak i manastiri blizanci. Pretpostavlja se da su Turci zapalili oba manastira u isto vrijeme, ali Liplje nisu porušili do temelja. Tako je manastirska crkva obnovljena još u 19. vijeku, a monasi su se u Liplje vratili 1965.

– Liplje i Stuplje su u prošlosti imali vezu. Uostalom, to je logično, jer su jedan od drugog udaljeni svega tri sata hoda, a pretpostavlja se i da su izgrađeni u istom periodu. Mi, međutim, ne znamo kakva je to veza bila i da li je jedan manastir bio metoh drugom – objašnjava jeromonah Georgije.

Manastir Liplje je poznat i po tome što se u njemu 1967. zamonašio episkop Jefrem. (srpska info)

PODELI

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here