KOTOR VAROŠ, 5. juna – U podnožju zelenih brežuljaka, smjestili su se sela Prisoje i Podosoje, mjesta koja, iako možda mala na karti, imaju veliko srce. Mještani već godinama dokazuju da istinsko bogatstvo leži u slozi, međusobnom poštovanju i ljubavi prema rodnom kraju.
I ove godine, kao i mnogih ranijih, vrijedni ljudi iz Prisoja i Podosoja organizovali su radnu akciju kako bi uredili putni pojas uz saobraćajnicu koja prolazi kroz selo. Mještani su se okupili sa jednim ciljem – da svojim rukama i voljom poprave ono što se pokvarilo, očiste ono što je zaraslo i uljepšaju prolaz kroz njihovo selo za sve koji putuju.
Put koji vodi do Prisoja i Podosoja možda jeste vijugav i ponegdje zahtjevan, ali zahvaljujući zajedničkim naporima, svake godine postaje ljepši, sigurniji i uređeniji. Sanirane su kritične tačke, pokošena trava, uređene bankine, a svaka lopata zemlje i svaki kamen pomjeren s puta priča priču o zajedništvu, o ljudima koji ne čekaju pomoć sa strane, već je pružaju jedni drugima.
“Mi ovdje živimo zajedno, dijelimo i dobro i loše. Kada se nešto treba uraditi – svi dođu. To je naša snaga”, kaže jedan od mještana, prisjećajući se kako su još prije nekoliko decenija ovakve akcije bile uobičajene, a danas postaju simbol upornosti i ljubavi prema svom selu.
Osim radnih akcija, Prisoje i Podosoje poznati su i po svom ljetnjem turniru u malom fudbalu. Taj događaj okuplja sve generacije – od najmlađih koji trče za loptom po prašnjavom igralištu, do starijih koji se prisjećaju svojih mladalačkih dana uz smijeh i druženje. Turnir nije samo sport, to je praznik komšiluka, prilika da se ponovo sretnu rođaci i prijatelji, da se ojačaju veze i podsjete svi na ono što je važno – da niko ne može sam, ali svi zajedno mogu sve.
U vremenu kada se mnoge zajednice suočavaju sa sve manjim osjećajem pripadnosti i slabljenjem društvenih veza, Prisoje i Podosoje stoje kao primjer kako zajedništvo i volja mogu očuvati duh zajednice. Jer, kad se vrijedne ruke slože – ni jedna staza nije preteška, ni jedno selo nije zaboravljeno.
U Prisoju i Podosoju, uz miris pokošene trave i osmijehe ljudi koji znaju da su učinili nešto dobro, rodila se još jedna lijepa priča. Priča o ljudima koji ne pitaju “ko će”, već kažu – “idemo zajedno”.
S.K.
