Vasiliki Trimpou: Kako roditelji trebaju reagovati na izlive bijesa kod djece predškolskog uzrasta?

0

KOTOR VAROŠ, 27. januara – Pretpostavljam da smo svi mi  bili  svjedoci djeteta koje se valja po podu u supermarketu, urliče, vuče mamu za ruku zato što  hoće da ide negdje na stranu  ili zato što traži da mu se nešto kupi.


Takve emocionalne eksplozije su takođe česte  na ulazu u vrtić, kada roditelji dolaze po dijete. To isto dijete, koje se malo prije  mirno igralo sa svojim drugarima, kad vidi svoju majku, se transformiše u “malog napadača”.

Ti  emocionalni ispadi i emotivne eksplozije  (bacanje na pod, bacanje stvari, vrištanje, vika, galama),  kao  i slična ponašanja su  očekivane  pojave kod djece predškolskog uzrasta, jer još uvijek ne znaju kontrolisati neugodne emocije ili izražavati ih verbalno na adekvatan način.

Naime, to je prolazna razvojna faza koja se pojavljuje kod djece  uzrasta od 18 mjeseci i  traje otprilike do pete godine života. Vremenom  bi trebalo  da se eliminišu, kad  dijete uspjeva kontrolisati okidače koji ih izazivaju: nauči se nositi sa neugodnim emocijama, neispunjenim željama, odricanjima.

Takođe, kako se  razvija  govor i  samostalnost – dijete se bolje izražava,  pa može i samo da ispuni to što treba ili traži.

Bitno je  napomenuti da su emocionalni ispadi i emotivne eksplozije usmjereni uglavnom  ka roditeljima, jer su oni ti sa kojima djeca osećaju veću sigurnost i znaju da će oni pokazati i veću toleranciju. Roditelji  ne trebaju primati  te emocionalne ispadne “k srcu” nego trebaju ostati mirni, stabilni i naravno bez obzira što je ovo prolazna faza, trebaju pokušati da ih spriječe dok ne eliminišu takvu vrstu ponašanja.  U suprotnom, postaće loša navika koja će imati  ozbiljne posljednice po društveni život djeteta.

Evo par informacija koje možda pomažu u određenim slučajevima, iako je  ljudska psihologija potpuno nepredvidljiva i  jedinstvena:

  • Ako vaše dijete pada na pod u supermarket da mu kupite igračku koju već ima, a vi nećete, nemojte mu kupiti. Ako mu kupite, budite spremni da će sljedeći put kad bude ponovo tražilo i ne dobije – opet će  leći na pod.
  • Ako vaše dijete, kad dodjete po njega u vrtić, pravi haos, jer mu npr. niste donijeli kiflicu ili zato što hoće da uzme iz vaše torbe  novčanik, pokušajte da mu skrenete pažnju jasnim glasom nešto drugo: ’’Požuri nemamo vremena’’! ’’Seka nas čeka u autu!’’, ’’Hoćemo li se sad svađati ispred tete’’?  ili ’’ Idemo kući’’… Najvjerovatnije do kuće će zaboraviti to što je tražilo.
  • Ako vaše dijete urliče zato što hoće da obuje  čizme i da hoda po kući, ignorišite ga. Vi ćete preživjeti galamu,  a ono će shvatiti da od galame  dobija samo  bol u grlu.

Starija djeca i odrasli, koji često  imaju  izlive bijesa –  ako ne postoji neurološki problem  ili neka vrsta poremećaja  – onda je najverovatnije ta  osoba bila jedna ’’mala ljutica’’ koja je naučena na takav način dobiti  to što želi, odnosno roditelji nisu na vrijeme reagovali da spiječe pojavu bijesa ili čak su ga ’’hranili’’,  a sada je ’’velika ljutica’’,  koja se treba obratiti psihologu.

Bez obzira što je ljutnja normalna emocija, treba da se kontroliše.

Za ”Glas Kotor Varoša” piše:

Vasiliki Trimpou, diplomirani psiholog i osnivač privatne predškolske ustanove ”Melissaki” u Kotor Varošu

PODELI