Vasiliki Trimpou: Koja je razlika između ova dva mozga?

0

KOTOR VAROŠ, 18. marta – Pogledajte pažljivo sliku dva mozga na ovoj stranici. Slika pokazuje  mozak dvoje trogodišnje djece. Očigledno je da je mozak sa lijeve strane mnogo veći  i ima manje tačaka, dok ovaj  sa desne strane je manji sa mnogo “mutnih” dijelova.


Mozgu sa desne strane nedostaju neki od ”osnovnih dijelova” koji su  prisutni na slici  lijevo. Ti deficiti onemogućavaju tom djetetu da razvija kapacitete koje će dijete sa lijeve strane imati: dijete sa desne strane će izrasti u odraslu osobu koja je manje inteligentna, manje sposobna da saoseća sa drugima. Možda  će postati zavisno od droge i umiješano u nasilje i kriminal. Takođe je mnogo  veća vjerovatnoća da će  biti nezaposleno ili zavisno od socijalne pomoći, kao i da će razviti mentalne i druge ozbiljne zdravstvene probleme.

Šta bi moglo da izazove tako radikalno razilaženje u razvoju mozga? Možda  neka bolest?  Neka nesreća možda?

Očigledan odgovor je – pogrešno.

Neurolozima, razlika između dva mozga je šokantna, a još šokantiji je uzrok koji ju je izazvao: uzrok je način na koji su ih tretirale majke. Dijete sa  potpuno razvijenijim mozgom njegovala je  majka, koja je konstantno i u potpunosti pazila na svoju bebu. Dijete sa smrežuranim mozgom je bilo zapostavljeno i zlostavljano.

Ta razlika u ponašanju objašnjava zašto se mozak jednog djeteta razvija u potpunosti, a drugi ne. Neurolozi naglašaju da bebina interakcija sa majkom određuje da li će se mozak razviti na način na koji bi trebalo i da je rast moždanih ćelija  “posljedica interakcije djeteta sa glavnim njegovateljom, obično majkom”.

Dakle, ako se roditelj ne ponaša prema bebi na adekvatan način  u prve dvije godine života, moždane funkcije uključujući i inteligenciju, ne mogu da djeluju, čak se ne formiraju.  Postoje značajni dokazi  koji  potvrđuju da način na koji se beba tretira u prve dvije godine, utiču  na to da li će kao odrasla osoba imati potpuno funkcionalan mozak.

Šteta nastala zanemarivanjem i drugim oblicima zlostavljanja dolazi postepeno: što je zanemarivanje teže, veće je oštećenje. Osamdeset odsto moždanih ćelija koje će osoba ikada imati proizvedeno je u prve dvije godine života. Ako proces formiranja moždanih ćelija i veza između njih krene naopako, deficiti su trajni.

Gore navedeno istraživanje je objavio ”Telegraf” 2013. godine.

Istraživanje dokazuje to što je očekivano: Svako od nas kao ljudsko biće, osim genetske predispozicije,  treba ljubav, dodir, maženje, pozitivnu interakciju i komunikaciju. Pozitivna interakcija između majke i bebe nije samo bitna za njegov razvoj nego je nezamjenjiva.

Dakle, sljedeći put kad ponudite  vašem djetetu  mobilni telefon (uzmi da se malo smiriš) i  satima  ga ostavite ispred ekrana,  bez ikakve  komunikacije  i interakcije (neka ga, nek miruje malo –  svi tako rade) ili ga  zatvorite u kuću  i izbjegavate  izlazak na čist vazduh (umorila sam se  – bio je težak dan na poslu) bez kontakta sa drugima (gdje će sa  djecom – zima je) prisjetite se ovog članka  i budite sigurni da će vaše ponašanje veoma brzo ostaviti  trajne posljedice.

Ekrani ne  mogu vaspitavati našu djecu niti su im potrebni psihički odsutni roditelji .

A kada čujete: ’’Ali, Lazar, sin od komšije – kad je bio mali, stalno je bio na telefonu, a sada je prava momčina’’  imajte onda  na umu da nismo svi isti, niti ekran utiče isto na sve nas. Ali  jedno je sigurno – utiče negativno.

Dio članka za Glas Kotor Varoša je prevela Vasiliki Trimpou

Cijeli članak na engleskom možete pročitati: These two brains both belong to three-year-olds, so why is one so much bigger? (telegraph.co.uk)

PODELI