GRABOVICA, 3. oktobra – U tišini Grabovice, među pitomim brežuljcima i šumom koja miriše na djetinjstvo i mir, danas svoje dane provodi Vaso Radivojević, penzionisani policajac, čovjek koji je gotovo cijeli život posvetio uniformi i narodu.
Dugo godina bio je komandir Policijske stanice u Šipragama. Ljudi ga pamte kao nekoga ko nije nosio samo čin, nego i toplinu, osmijeh i snagu da svakome pruži ruku. Blage naravi i širokog srca, Vaso je znao da je služba policajca mnogo više od zakona i propisa – to je služba čovjeku, komšiji, selu i svakome ko u nevolji potraži zaštitu.
Nikada se nije dao pokolebati ni kupiti. Njegovo ime bilo je sinonim za poštenje i pravičnost. U teškim vremenima, kada je ljudima najviše trebalo povjerenja i sigurnosti, on je bio tu. U sreći, radosti, ali i žalosti, stajao je uz narod. Dočekivali su ga svuda kao najrođenijeg, jer nisu u njemu vidjeli samo policajca – vidjeli su čovjeka.
Kažu da se prava veličina čovjeka mjeri onim što ostavi iza sebe, a Vaso je ostavio sjećanje na povjerenje i poštovanje koje se ne može narediti ni uniformom ni zakonom. To se zaslužuje – a on ga je zaslužio.
Danas, u penzionerskim danima, u svojoj Grabovici, Vaso uživa u miru domaćeg praga, razgovorima sa prijateljima i prolasku djece koja ga i dalje pozdravljaju s poštovanjem. Njegov osmijeh je isti kao nekad – topao i smiren, onaj koji uliva povjerenje i mir.
I dok Grabovica diše svojim tihim ritmom, zna da u Vasi Radivojeviću i dalje ima oslonac – čovjeka koji je čitav radni vijek bio uz svoj narod i koji je ostao ono što je oduvijek bio: oličenje čestitosti, pravde i ljudskosti.
D.Đ.
Znam Vasu i pozdravljam ga, ljudina od covjeka.