KOTOR VAROŠ, 14. aprila – Duboko u srcu Rastika, zaklonjeno od pogleda i zaštićeno krošnjama starih bukvi, nalazi se mjesto koje mještani ne izgovaraju olako – Vilenska Vrela. To nije samo izvor vode, već izvor tajni, želja i starih priča koje još uvijek žive u šapatu vjetra i pogledu starijih.
Mještani kažu da se oduvijek znalo kada vile dolaze na izvor – tada voda stane. Potok koji inače žubori odjednom zanijemi, i to je bio jasan znak: vile su stigle. Niko ne prilazi tada, jer to je vrijeme njihovog plesa, njihove pjesme. Ko bi tada naišao, morao bi ćutati, jer bi ga u protivnom zauvijek progonili snovi koje neće znati objasniti.
Ljubo, mještanin Rastika, s punim uvjerenjem tvrdi da to nije nikakva legenda, već živa istina.
Prema njegovim riječima, noću, kad sve utihne, iz pravca Vrela dolaze pjesma i smijeh, ne znaš da li sanjaš ili čuješ.
Stari pričaju da su vile nekad pomagale onima koji su znali poštovati prirodu. Dodaju mještani još jednu zanimljivost – ako se napiješ vode sa Vilenskih vrela i u tom trenutku zamisliš želju, ona će se sigurno ispuniti. Voda je, kažu, čista kao duša, hladna kao istina i moćna kao misao.
I danas, ako zalutaš tim putem, možda nećeš sresti nijednog čovjeka. Ali, ako staneš kod izvora, oslušneš i zatvoriš oči… možda ćeš čuti smijeh. Ili pjesmu. Ili samo tišinu – onu koja sve govori.
