Vujadin Pešević: Svi smo voljeli ’’Jagodu’’ iz Maslovara

5

MASLOVARE, 1. februara – Dočekivala je, onako šeretski veselo, a ispraćala još veselije ubijeđena u ponovni dolazak. Znala je svoju zavodničku moć i tako prkosila, kako starijima tako i mlađima.


Koliko neznanih je znala prigrliti, a znanima postati prijatelj za sva vremena. Znala je namignuti, privući, namamiti, primiti domaćinski, ispovijed saslusati i dušu mušku okrijepiti.

Ipak, nisu je svi u selu voljeli. Kad bi joj u kući samo ime spomenuli –  sijevalo bi na sve strane. ‘‘Opet si bio, kao da si se vjenčo s njom‘‘, ljutito bi odbrusila  “suparnica”, a imala ih je mnogo.

Zvala se ‘‘Jagoda‘‘…

Velika limena žuta tabla i na njoj četkom ispisano gostiona “Jagoda” Maslovare.

Postave i ekipe su se smjenjivale, ali jedan “konobarski trojac” je bio neponovljiv. Niko nije mogao odoliti da sa Dančom ne popije kafu, a ni on nije odbijao, iako mu je Bog zna koja bila po redu i Bog zna koji “vidžan” danas bio.

Moglo je uz to ići i nešto ljuto – kakva loza, lincura. Konjak bi svakako dolazio pride. Niko nije mogao, ne diveći se,  da isprati taj  Gecov “guc” i onda stresanje da “badel” bolje nalegne. Niko nije mogao da ne podijeli Žarin osmjeh i radovanje svakoj sljedećoj.

O stajlingu brinuli su sami. Dančin crni sako, dobrano izlizan oko vrata, Gecova leptir mašna ili Žarina uvijek uredna frizura.

O zgodama i nezgodama ova tri doajena iz ‘‘Jagode‘‘ ne bi prestao ni uz tri flaše, pa ću im s ovoga svijeta nazdraviti jednom ljutom za pokoj im duše čiste, seoske, dobroljudske.

Ne spomenuti sestrinsku im desnu ruku Dudu, koja bi na sav posao, uz vrelu bubnjaru, za jednu zimsku smjenu isplela priglavke, bilo bi nepravedno.

Kome zahvaliti za sav komoditet i sređaj ‘‘Jagode‘‘ ako ne Lepoj. Na vrijeme, u pola šest, naložena bubnjara i uvijek jedan naramak drva više pored peći. Zategnut karirani stoljnjak, koji bi sakrio već pohabani kafanski sto. Kada ga pomjeriš, a on škrine – kao da ti neko zube vadi. Samo je Lepa znala kako je bilo protekle noći u ‘‘Jagodi‘‘…

Kako je vrijeme odmicalo tako se i ‘‘Jagoda‘‘ uklapala, pa u tom potekoše i miomirisi ćevapa i drugih specijaliteta majstora kuhinje – od Tane do Jage i Dragice. Preteča ovoj generaciji bio je Stanko Bracika Župljanin, a ‘‘Jagoda‘‘ je svoj procvat doživjela u vrijeme upravnikovanja Dušana Kragića kada se počeše okretati odojci i to na vodeni pogon, na ono kolo sa posudama, a voda se prelivala iz jedne u drugu. Bilo ćumura, bilo drva, a ponajviše pjesme uz Dulinu pecanu. Tada bivaju posađene i topole koje za kratko vrijeme stasaše i opasaše krug oko “Jagode”.

Romanopisci bi imali pune ruke posla kada bi se odlučili da opišu kako je izgledao dan ili tek jedna noć u “Jagodi”.

A ja ću se setiti vremena kada Nikola, sjedeći uvijek za stolom prvim do vrata, svakog prvog u mjesecu, otvori svoju blagajničku tašnu i počinje sa podjelom plate “šumnjacima”. Gostiona, a banka…

’’Jagoda’’ je imala i svoje stanare – gore na spratu.

Sjetiću se Radosavca, vozača ’’Autoprevozovog’’ autobusa i desne mu ruke – konduktera, kog smo zvali “pijetao”.  Počinjali u pola pet, a završavali onim zadnjim u pola jedanaest. Kako su počinjali, a kako završavali samo oni znaju, ali hvala Bogu milome, nikad ne bi nesreće na putu. I njima moram, a znam voljeli bi, da nazdravim jednu ljutu.

‘‘Jagoda’’ ili društveni dom?

Igralo se tu i domina i šaha, ali ’’kuvalo’’ se, Boga mi, i u pare. Anjc, raub, poker i tuci do sitnih sati. ’’Jagoda’’ je tako mnogo češće budila okolne pijetlove nego li oni nju.

Opet je bilo kavge, opet je u ’’Jagodu’’ svratio Sredo iz Mirkovića i pesničenje bi moglo početi. Boga mi –  nekada bi tu bilo posla i za Nusreta i Milovana. Gostiona, a policijska stanica…

Kada bi se priredba završila ili kada bi pjevači završili nastup u sali, preselilo bi se u ’’Jagodu’’ i tu, uz  šank,  na stojeći pada završna i pjesma i čaša.

Sjećam se kada za gazdu Zdravka pjeva Meho Puzić onu ’’Nas trojicu majka ima”.

Do dolaska pravog kina, tu sam prvi put video Prleta, Valtera što brani Sarajevo i druge junake sa malih ekrana. A o sportu, utakmicama, boks mečevima Mate Parlova, Beneša i bravurama Petra Borote da i ne govorim. Teško je opisati na kakvu je arenu tada ličila ’’Jagoda’’. I to sve u crno-bijeloj tehnici, na ekranu ’’Čajaveca’’.

I tako su prolazili dani, da bi došlo neko novo vrijeme, vrijeme tranzicije. ‘‘Jagoda‘‘, po svemu sudeći, na tranziciju nije bila spremna. Tako nespremna, potrošena i očerupana prepustila se vjetrovima u kojima nema više mirisa topola, ni Duline pecane, ni dima ćumura iz dimnjaka.

Igrala je nekada mečka, ona prava, pred ‘‘Jagodom‘‘, ali ovoga puta izgleda baš da je zaigrala, ali neka druga mečka, mnogo drugačija.

Prkosi ‘‘Jagoda‘‘ i danas svojom gradnjom i građom iako su je udali – privatizovali. Možda neće još dugo, a sve je manje i onih koji su je u dušu poznavali.

Trajala je taman toliko dok mnogo šta na ovom svijetu nije izgubilo dušu.

Zato smo je voljeli i zato se vrijedi sjećati…

Vujadin /Vujo/ PEŠEVIĆ 

 

 

 

 

 

 

 

PODELI

5 KOMENTARA

  1. Ja sam par puta ulazio u kafanu,slucajno ,kad bi dolazio u Maslovare i uvjek je tu bio Mujo.Znao sam da nema muslimana u Maslovara,Mujo je bio crn o krupan,rekli su mi da je on vlasnik lokala i konobar a kad su saznali moje ime Ibrahim,smijali su se.

  2. Hvala brate na lijepom opisu Gostione ,, Jagoda,,. Trebao si malo spomenuti Muju, Branu, Radovana Krsica. Maslovare u srcu.

  3. VULEEE Kralju svaka ti čast mada si trebao i nas domaće taxi službe malo pomenuti ali u svakom slučaju svaka čast živa istina nikad više onih lepih vremena

Comments are closed.