MASLOVARE, 6. oktobra – Nakon razornog zemljotresa 1969. godine, banjalučko područje 80-tih godina pogodi jos jedan jači zemljotres. Posljedica je bilo. Ostećenja su bila vidljiva na brojnim stambenim i pomoćnim objektima. Kolika je uistinu šteta bila procjenila bi nadlezna opštinska komisija. Selima bi kružile ekipe službenika, bilježili bi određene brojeve, sjećam se nekom zelenom bojom. Tako bi i kuće i “šupe” bile obilježene.
Sarenilo se čitavo selo. Kako to obično biva, svaka neprilika je za nekoga i prilika. Ali ne i za svakoga… Toga dana, kada će naići ta komisija, zadesio sam se kod babe i djeda u Laušima. Mi djeca, kada bi vidjeli u selu nekoga u cipelama i u odijelu, sklanjali bi se i stidljivo skrivali za prvi ćosak. Uvijek bi nas bilo strah da neće nešto nažao učiniti babi ili djedu.
Uvijek bi nam govorili to su neke “glavesine” – dolje iz Varoša iz komiteta. To je neka vlast… Za djeda me uvijek bilo strah, on se valjda bojao te vlasti i nekako se ustezao.
Kasnije će mi reći da nije volio partiju. A ko je nije volio ne bi s njom ni dobro prolazio.
Ali neko ko nije uzmicao pred bilo kim ko bi se pojavio u selu – bila bi moja baba.
Baba Ruža, koju po iskrenosti i oroginalnosti pamte brojne generacije u selu.
Onako opusteno sjedeći na pragu naše riglovane kuće, na kojoj su bila pomalo vidljiva i oštećenja, dočeka baba i ovu ekipu, ovu komisiju iz komiteta.
Nisu izustili ni dobar dan, a baba bi već progovorila: “Sine nije ni država krmača, pa da je svako muze”. Valjda je trebala reći krava, ali po babi je to isto.
“Kod mene nemate šta pisati, idite vi dalje gdje je bilo gore”. “Ajte, ajte”… Kako to baba pomalo otresito reče, njima se to i nedopade baš, pa brzo zamakoše. Znala je baba da će oni naići i da su sva sela iskrečena i šarena. Pogotovo su šarena bila dvorišta onih pred kojima se djed uvijek nešto ustezao i sklanjo im se sa puta. Kod njih je uvijek bilo štete.
Baba se ovog puta malo pobrkala, ali trebalo bi da im je stavila do znanja ko i koga muze.
I evo kroz ova sela što ih je malo ostalo i danas naiđe poneka komisija. Dao i daće Bog da nema i neće biti zemljotresa. Ali kud će ti veća nedaća. Ponovo izbori, ponovo komisije…
Iako su ovo možda mnogo šarenija vremena, mnogo je šarenih i među nama i među komisijama. Koja je komisija šarenija od šarenije, znala bi moja baba razlučiti – u to sam siguran.
Vujadin Vujo PEŠEVIĆ
Vujo, Komitetlija iz Maslovara bilo je u Komitetu i Grabovice, vise nego bilo kojih drugih….a komunista je bilo 300, najmanje na svim pozicijama, od opstine do firmi. Ja sam bio u Omladini, u Komitetu 12 godina, mogu ti ih redom sve nabrojiti……svima njima ja sam bio trn u oku.Jedni su presli u cetnike, jedni nisu,mnogi su napustili Kotor Varos a ima nekih da su jos tu.
Ni moja majka nikako nije podnosila komuniste
Comments are closed.