Za ”Glas Kotor Varoša” piše Vasiliku Trimpou: Posljednji trenuci putnika na Titaniku koji su, umjesto griže savjesti, svjesno izabrali svoj kraj

0

KOTOR VAROŠ, 4. jula – Priča o Titaniku je manje više poznata. Prije više od jednog vijeka – tačnije u aprilu 1912. godine, Titanik je krenuo uz slavu i počasti iz Southamptona u Engeskoj  i zaputio se ka Niujorku.


Bio je najveći brod na svijetu u to doba. Najluksuzniji brod u to doba. Nepotopljiv, barem se tako pričalo.

Među više od 2.000 putnika, svih staleža i nacionalnosti, ukrcali su se tog kobnog aprila  1912. godine i najbogatiji ljudi na svijetu i to: bračni par Isidor i Ida Straus, superbogataši, vlasnici robne kuće ”Macy's” i milioner John Jakob Astor, vlasnik hotela ”Astoria” sa njegovom suprugom  Madailene koja je bila u drugom stanju.

Oni su putovali  prvom klasom uživajući u privilegiji svog bogatstva –  privilegiji koja će trajati još  četiri dana, dok  se ne pojavi ledeni brijeg koji je potopio Titanik na dno mora i to samo  za par sati.

Te kobne noći 15. aprila 1912. godine, koju isotrija neće zaboraviti, Isidor Straus odbio je da se ukrca u čamac broj osam namijenjen za elitu. Kako bi mogao jedan muškarac da uđe, kad su žene i djeca na palubi? Ida Straus, vidjevši da je njen muž ostao na brodu, odbila je da ga ostavi. Dala je svojoj sobarici njen kaput. Ipak joj je on bio potrebniji i okrenula je leđa. Zajedno sada, zauvijek zajedno.

John Jakob Astor, malo dalje od njih,  pomogao je svojoj supruzi da uđe u čamac. Kako može obezbijediti mjesto sebi i svojoj supruzi? U toj tragediji, oboje su bili srećni? Svoje mjesto su ustupili za dvoje djece.

Astor, posljednji je put viđen kako puši cigaretu. Isidor i Ida sjedili su zajedno, držeći se za ruke. Čekali su strpljivo sa ostalima talas koji  će ih progutati i donijeti im  kraj.

Bogati ili siromašni, u posljednjim trenucima nije bilo ni bitno…

Ne možemo saznati ni kako su se osjećali niti šta su pričali, gledajući ledeno more  koje je gutalo brod i  sa njim i njihove živote. Jedino što znamo je da su smrt izabrali u korist moralnih vrijednosti. U korist morala su odbili sve privilegije. Umjesto griže savjesti, svjesno su izabrali svoj kraj.

Da li su Isidora, Idu i John Jakoba  progutali ledeni talasi? Ne…

Sa inatom …Sjaj ljudske civilizacije.Sa inatom …. trijumf ljudske superiornosti.

Smrt je smrću  pobijeđena.

Da li postoje njima slični danas? Odgovor ću ostaviću za vas.

Ja bih samo dodala da se u  svakodnenom životu svi mi suočavamo sa odlukama koje nisu pogubne kao one koje su oni donijeli te noći. Ali mogu biti bitne za druge. Dakle, sljedeći put kada se budemo dvoumili hoćemo li dati naše mjesto u autobusu trudnici  ili hoćemo li pustiti staricu preko reda, treba da se prisjetimo Isidora, Idu i Johna.

Ipak se moral ogleda u malom beznačajnom…

Vasiliki Trimpou, diplomirani psiholog i osnivač privatne predškolske ustanove ”Melissaki” u Kotor Varošu

 

 

 

PODELI