KOTOR VAROŠ, 24. marta – “Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag, to samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag!”
Ježeva kućica je objavljena prije 75 godina, a čini mi se da je aktuelnija više no ikad.
Ako vas ne plaši i ne uznemirava screenshot sa postojećim i planiranim malim hidroelektranama u BiH, onda ništa. Samo, ima jedna sjajna izreka koja kaže da će politika da se bavi onima koji neće da se bave politikom.
Politika se odavno i uveliko bavi nama. A mi se bavimo spinovima i senzacijama iz trač-rubrika, bez ili sa malo nemoćne svijesti o tome da djeca naše djece vjerovatno neće imati kapi pitke vode, parče zraka ili nekontaminiranog zemljišta da izvade iz njega jestiv krompir.
Danas između ekologije i politike treba staviti znak jednakosti. Sve ostalo je senzacionalizam kojim se mažu oči javnosti, a znamo i zašto.
Kontam da nije zezancija i ne bih da posežem za žalopojkom tipa ‘‘pa jao rijeka u cijevi” ali jeste tako. Čovječe, jeste rijeka u cijevi! Mnogo rijeka! Mnogo zraka, mnogo zemlje, šuma, mnogo rude, mnogo životinja, mnogo života, zdravlja i budućnosti zaglavilo je – a ako do sada nije – zaglaviće u “cijevi”.
Šta možemo? Mnogo toga! Ko nas ubijedi da ne možemo? Prvo da osvijestimo da se ne dešava nekom drugom, nego nama.
Podrška ekipi iz Kotor Varoša u očuvanju ove predivne divlje rijeke nije izostala. Protestni skup protiv izgradnje MHE na rijeci Duboka je održan, tad smo posjetili i Skakavac, jedan od divnih vodopada na ovoj razigranoj rijeci.
Tekst i foto: Tomas Damjanović
