GRABOVICA, 28. novembra – U poslednjih 20 godina iz Grabovice, pitomog sela smještenog podno Đekanovića visa, otišlo je više stotina mještana.
U potrazi za boljim životom, trbuhom za kruhom su odlazili, uglavnom, u Kotor Varoš i Banjaluku, a brojne porodice su odselile u Sloveniju, Njemačku, Švajcarsku, Italiju…
Zamandaljene kuće u grabovačkim zaseocima Maljava, Duboka, Lujići, Gajani, Cjetovica, Kalamade, Kuzmići, koje su nekada bile pune čeljadi i dječije graje, sada zarastaju u korov.
Područna škola u Maljavoj zatvorena je prije 17 godina, a slična sudbina zadesila je i područno odjelenje u Grabovačkoj Rijeci.
Zub vremena je nagrizao i nekoliko nadaleko poznatih grabovačkih potočara na Dubokoj.
U grabovačkoj crkvi Rođenja presvete Bogorodice sve manje je krštenja i vjenčanja.
Preostali mještani kažu da je Grabovica pusto selo u kom ’’diše uglavnom stariji svijet, koji je odlučio da na pradjedovskim ognjištima dočeka sudnji dan’’.
1966. godine u grabovačkoj školi bilo 600 đaka, a četiri godine kasnije u selo je stigla struja.
Svaka kuća je tada imala po tri-četiri krave i stado ovaca, a svaki pedalj zemlje je obrađivan.
Tuga ih obuzme, pričaju preostali mještani, kada vide napuštena ognjišta i zarasle njive, koje su vijekovima hranile ljude u dolini Vrbanje.
