Kako je nobelovac Ivo Andrić čestitao našem Kotorvarošaninu Jefti Pejoviću?

0

KOTOR VAROŠ, 26. novembra – Pokojni Jefto Pejović decenijama je bio jedan je od najuglednijih stanovnika Kotor-Varoši.


Pejović je rođen 22. aprila 1927. godine u Miljkovcu kod Plužina.

U rodnom Miljkovcu, podno Durmitora,  završio je  osnovnu školu, dok je Učiteljsku školu završio u Sarajevu.

Nakon Drugog svjetskog rata, po nalogu partije, bio je zadužen za upućivanje prosvjetnih radnika iz Crne Gore na rad u BiH.

– U Sarajevo sam došao 1946. godine i pošto je širom BiH trebalo školovati seosku omladinu tražio sam od tadašnjeg republičkog ministra prosvjete i kulture i nosioca partizanske spomenice Dušanke Kovačević da me pošalje u Krajinu. Ona se konsultovala sa Mitrom Mitrović, ministrom prosvjete i kulture u jugoslovenskoj saveznoj Vladi i odlučeno je da idem u Lipovac kod Čelinca, gdje sam postavljen za upravnika u tamošnjoj narodnoj osnovnoj školi. U to pitomo selo, sklupčano između planinskih visova Tisovca,  stigao sam u avgustu 1947. godine i odmah u prvi razred upisao 86 učenika, rođenih između 1934. i 1940 – pričao je Jefto.

U Lipovcu je ostao četiri godine, a onda odlazi u Vrbanjce kod Kotor-Varoši i u tom selu, na ledini, podiže prvu osnovnu školu u kotorvaroškom srezu.

– U Vrbanjcima sam ostao osam godina, u međuvremenu sam završio Filozofski fakultet u Sarajevu, a potom sam u Kotor- Varoši osnovao Radnički univerzitet. Mogao sam širom tadašnje Jugoslavije otvarati isturena odjeljenja za obrazovanje radnika, a ja sam ta odeljenja formirao u Jajcu, Rijeci i u Puli. Godinama sam se bavio andragogijom i svatio da se odrasli, bez obzira da li su zaposleni ili nezaposleni, trebaju obrazovati za rad, uz rad i za potrebe rada – govorio je Pejović.

Zahvaljujući Jefti Pejoviću, kotorvaroški Radnički univerzitet osnovao je Srednjoškolski centar, a u okviru centra radili su Gimnazija, Ekonomska škola, Škola učenika u privredi i Škola za radnička zanimanja.

– Cijeli život sam učio druge, ali sam, istovremeno, i ja mnogo naučio. Dva puta sam biran i za poslanika u Kulturno-prosvjetnom vijeću BiH, a naš Radnički univerzitet je u više navrata odlikovan. Veliko priznanje za moj rad dobio sam i od  nobelovca Ive Andića, koji mi je, nakon što sam o obrazovanju u našim krajevima govorio na zajedničkoj sjednici svih vijeća Skupštine BiH, prišao i čestitao. Taj trenutak je za mene bio veličanstven i uvek ga se rado sjetim – pričao je Jefto.

Supruga Gospava

-Mnogo mi je pomagala pokojna supruga Gospava, koju sam 1948. godine oženio u Lipovcu, jer je po danu trebalo prenositi znanje, a noću ispravljati pismene i ocjenjivati dječiji rad – evociro je uspomene  Jefto Pejović.

S.M.

PODELI