KOTOR VAROŠ, 15. oktobra – Ovdašnji narod je oduvijek poznat po svojoj domišljatosti. Vječito teško spajanje kraja s krajem je natjeralo našeg čovjeka da bude snalažljiv, vispren i prilagodljiv u svakoj situaciji.
Ipak, događaj koji se desio prethodnog vikenda u Banjaluci dokazuje da ne postoje granice mašte, naročito kad našeg čovjeka “stisne”.
Naime, Aleksandar Grebo, glavni junak ove priče, u noći sa petka na subotu je izlazio u grad sa društvom. Nakon standardnog obilaska nekoliko popularnih lokala, dovoljno popijenog piva, udahnutog duvanskog dima i 2 (slovima: dva) tragično neuspješna pokušaja “muvanja”, odlučio da mu je dosta. Bilo je 23.30 i krenuo je kući.
Što od alkohola, što od naporne radne sedmice iza njega, Aleksandar je osjetio da su mu noge teške. Takođe, malo ga je i (narodski rečeno) “sastrugalo pivo”, pa je osjetio glad.
“Kontam tako, daleko je kuća, treba hodati do gore. Možda da pozovem taksi? A onda sam osjetio kako mi crijeva krče, pošto ništa od doručka okusio nisam. A u novčaniku ostalo 5 maraka! Morao sam da se odlučim za jednu od dvije stvari: ili ću u krevet gladan, ili ću pješke na vrh Starčevice”, izjavio je Aleksandar za naš portal.
Ipak, nakon nekoliko minuta polemisanja sa samim sobom, na pamet mu je pala ova nesvakidašnja i, priznaćemo, istinski genijalna ideja.
“Kontam, pošto kući idem preko Mejdana, usput mi je Mira (roštiljnica u Stepe Stepanovića, prim. aut). Kako bi bilo da naručim ćevape kući, pa da me dostavljač odbaci zajedno sa njima?”
Rečeno-učinjeno. Nakon prvobitne zbunjenosti kada ga je naš Aleksandar sačekao pored auta, dostavljač je najnormalnije nastavio da radi svoj posao.
„Čak mi je dao i jednu cigaru za poslije“, dodao je Aleksandar na kraju.
Izvor: 50 nijansi pive
