MILVOKI, 10. oktobra – U nizu napisa o velikim srpskim književnicima, naučnicima i javnim radnicima iz IX i XX vijeka, povodom godišnjica njihova rođenja ili smrti, 1977. godine, pošto se navršilo ravno stotinu godina od rođenja velikog srpskog književnika, istaknutog političara, nacionalnog tribuna i javnog radnika Petra Kočića, našao se čovjek u Kanadi – pišući pod pseudonimom Rad. P. Rašanin, da dâ svoj sud o Kočiću. Iako sa datumskim zakašnjenjem, čitalačka publika koja je pratila pisanje ”Amerikanskog Srbobrana” imala je priliku da se upozna sa esejom pod naslovom: Petar Kočić – srpski književnik i narodni tribun, koji je objavljen u deset nastavaka 1982. godine, zahvaljujući tadašnjem uredniku sada već poč. Jovanu Bratiću.
Anonimni pisac žarko je želio da njegov rad izađe u vidu knjige, no zbog slabog materijalnog stanja i nemogućnosti da sam snosi troškove štapmanja, kopiju originala pisanog latinicom, jer mu druga pisaća mašina nije bila na raspolaganju, dostavio je američko-srpskom Kulurno-prosvetnom klubu ”Petar Kočić” u Milvokiju. U to vrijeme predsjednik kluba bio je g. Luka Bajić. Autor je klub zamolio da se prihvati izdavačkog posla.
Pošto klub nije bio u mogućnosti da primi na sebe ovakvu obavezu, odobrio je 400.00 dolara i to kao početnu sumu doznačio izdavačkom preduzeću ”Neven” u Milvokiju (vlasnik i direktor bio je Božidar Sokolović), s tim da sav prihod, ukoliko ga bude bilo, ide u korist te ustanove, a izvjesna nagrada samom autoru.
Baš te 1982. godine, kad su tekli pregovori između pisca, kulturno-prosvjetnog kluba i štamparskog preduzeća, ovaj rad pojavljuje se u ”Amerikanskom Srbobranu” u nastavcima. Izdavačko preduzeće ”Neven” donijelo je odluku da zbog ovog nepredviđenog čina sa planom o objavljivanju knjige sačeka za neka bolja vremena. U ovom čekanju kopija rada na latiničnom pismu vraćena je autoru poštom i navodno izgubljena. Donijeta je odluka da se koristi slog ”Amerikanskog Srbobrana”, a koji je bio na ćirilici. Na sve ovo pisac, sad pod punim imenom Radisav-Radan Grujičić, viši policijski činovnik predratne i ratne državne službe Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, primivši honorar u iznosu od 600.00 dolara, prenosi svoje izdavačko pravo na preduzeće ”Neven”. Prošlo je mnogo vremena, a plan nije ostvaren. Opet, u pitanju su bila materijalna sredstva.
Sada, kada su nastala nova i mnogo povoljnija vremena, kada je uveliko oživjela ”Prosvjeta” u ”Starom Kraju”, kada su obnovljene i druge kulturno-prosvjetne organizacije, kada je utemeljeno demokratsko uređenje stvarne srpske države zapadno od Drine, Republike Srpske, smatramo još uvijek korisnim objavljivanje još jednog eseja o Petru Kočiću, odnosno djela g. R. Grujičića. Takođe, smatramo da i ovo može da posluži kao potvrda o iskrenoj, upornoj i teškoj ondašnjoj borbi za slobodu riječi, jezika, škole i ”Istine, Slobode i Otadžbine”.
Objavljujući ovaj esej, molimo se Gospodu da srpskom narodu i drugim građanima Republike Srpske podari uživanje onoga za što se Petar Kočić borio, a to je da nikad ne živi kao on ”u ropstvu u kojem se rodio, u ropstvu u kojem je živio i u ropstvu u kojem je umro!”
Milvoki, Viskonsin, SAD
Protojerej-stavrofor Dragan K. Veleušić