KOTOR VAROŠ, 18. aprila – Na terenima gdje se radost i tuga smjenjuju brže nego vremenske prilike, postoje ljudi koji nikada ne traže pažnju, ali bez kojih ništa ne bi bilo isto. Ljudi koji ne postižu golove, ne podižu pehare, ali liječe, bodre i ostaju kad svi odu. Takav je bio Mirsad Mirso Beglerović.
U Kotor Varoš danas vlada tišina koja nije uobičajena. Nije to ona tišina između dvije utakmice, već ona teža, ljudska – tišina zbog odlaska čovjeka koji je bio dio svakog tima, svake generacije, svake priče koja je počinjala na travi i završavala u svlačionici.
Mirso nije bio samo fizioterapeut FK Mladost Kotor Varoš. Bio je oslonac. Onaj koji prvi priđe kad zaboli, ali i kad zaboli nešto što nema veze s povredom. Njegove ruke su liječile, ali njegova riječ je smirivala. Igrači su ga zvali Doktor – ne zbog diplome, već zbog povjerenja.
Rođen 14. jula 1947. godine u Banja Luka, život je posvetio pomaganju drugima. Kao farmaceutski tehničar pomagao je ljudima kroz svoj poziv, ali njegova druga životna misija bila je sport. Tiha, nenametljiva, ali snažna i postojana.
Decenijama je bio uz aut liniju – uvijek tu, uvijek spreman. Nije pravio razliku između “svojih” i “protivničkih”. Za njega su svi bili ljudi kojima treba pomoći. I upravo u tome je bila njegova veličina.
Oni koji su ga poznavali kažu da je znao više o igračima nego bilo kakva statistika. Nije pamtio broj golova – pamtio je ljude. Njihove prve nastupe, povrede koje su preboljeli, trenutke kada su odustajali i kada su se vraćali jači. Bio je živa arhiva jednog vremena, ali prije svega – dobri duh svlačionice.
A onda, nakon utakmica, kada bi reflektori utihnuli, Mirso bi ostajao. Uz razgovor, savjet, osmijeh. Jer je znao – nekome je možda baš tada najpotrebniji.
Njegov odlazak 17. aprila 2026. godine ostavio je prazninu koja se ne može popuniti. Ne samo u klubu, nego u cijeloj zajednici. Jer ljudi poput njega ne odlaze često – i kada odu, ostave tišinu koja dugo traje.
Iza njega ostaju supruga Meliha, kćerke Emina i Jasmina, unuke Leona, Sofija i Hana, kao i brojna rodbina, prijatelji i generacije sportista koje je dotakao svojom dobrotom.
Dženaza Dženaza Mirsadu Begleroviću obaviće se u nedjelju, 19. aprila 2026. godine u 13:00 sati u haremu Donji Varoš.
A Mirso… on će ostati tamo gdje je uvijek bio – uz teren. U pričama igrača, u sjećanjima navijača, u svakom dodiru lopte koji nosi dio njegove tihe brige i ljubavi prema sportu.
Jer neki ljudi nikada zaista ne odu. Samo pređu na drugu stranu – gdje više nema povreda.
Nataša KOVAČEVIĆ
