KOTOR VAROŠ 11. maja – Poštovani čitaoci, pozvali smo vas da se uključite u našu akciju ”Slike moga zavičaja” i da u istoimenoj rubrici budete naši saradnici. Šaljite nam tekstove, eseje, priče, fotografije iz svoga kraja. Opišite svoje selo, ulicu, planinu, rijeku, šumu, ljude, istoriju, kulturno naslijeđe, običaje, lične ili porodične priče, legende…
Sve ono što smatrate vrijednim i važnim da se zabilježi, da i drugi ljudi pročitaju i vide. Mi ćemo se potruditi da vaše priloge što bolje i ljepše „upakujemo“ i plasiramo.
To može biti foto-vijest, reportaža, zabilješka, pismo…
Najbolji, najoriginalniji i najvrijedniji čitaoci-saradnici biće i nagrađeni. Pišite nam na mejl: info@glaskotorvarosa.com
Četvrti prilog u okviru rubrike ”Slike moga zavičaja” poslao nam je naš saradnik iz Novog Sada Hadži Marinko Miljanović. Radi se o pjesmi o Miljanovićima.
Hvala Marinku, a na našu mejl adresu i FB stranicu dobijamo brojne vaše pjesme, priče, foto – zapise, pisma. Hvala vam na saradnji.
Vaš ”Glas Kotor Varoša”
Sećanje na Miljanoviće
Opisaću moje selo
Ali iz prošlosti,
Odavno je opustelo
Velike žalosti.
Dvadesetak brvnara
U selu je bilo,
Sto pedest duša
U njemu živilo.
A, najviše dece
Svaka kuća troje,
A ponegde i šestoro,
Ko pčele se roje.
Graje bilo povazdan
I stalno veselo,
Kad uveče stoka
Pristiže u selo.
Čobanice pevaju
Kad od štale kreću,
Deca žmurke igraju
Majke pale sveću.
Ili petrolejku
Ako ima gaza,
Miljanovići selo
Bi’ prava oaza.
Za bezbrižan život
Njenih stanovnika,
Pred očima i sad
Mog mi sela slika.
Uzanih sokaka
Koje sanjam noću,
Rodnom selu, nadam se,
Ja uskoro doću,
Hadži Marinko Miljanović
Pozdrav za Marinka iz Ciriha