U podvlašićkim selima još se koriste plug obrtač i zubača sa 30 klinova

KOTOR VAROŠ, 21. novembra – Stočari iz Kruševa Brda, Ćorkovića, Gelića, Pilipovine, Bobovica i susjednih sela na sjevernim obroncima Vlašića prije posljednjeg rata imali su oko 23.000 ovaca i oko 2.000 krava.

Živjeli su uglavnom od proizvodnje vlašićkog sira, koji je posredstvom Zemljoradničke zadruge ’’Šiprage’’ distriburan diljem Evrope. Nažalost, u toku rata stočni fond u podvlašićkom kraju je devastiran, a mještani su, u potrazi za boljim životom, odlazili daleko od rodnog kraja. Na svakom koraku su zamandaljene kuće, koje, nagrižene zubom vremena, zarastaju u korov.

U Ćorkovićima, nekad jednom od najbogatijih podvlašićkih sela, sada živi samo tridesetak domaćinstava.

Političari, kažu preostali mještani,  posjete Ćorkoviće samo pred izbore.

’’Dođu, obećaju razna čudesa i odu, a mi ostajemo sa našim problemima i nevoljama. Tražili smo pred prošle izbore da se bar ovaj put do Šipraga obnovi, pa vidjećemo šta će biti’’, vele mještani.

I mještani susjednih Gelića muku muče sa dotrajalim putevima, uništenim mostovima i slabom strujom.

’’Još se u ovaj kraj ništa ne može donijeti bez konja i samara. I dalje se ore plugom obratačom i zubačom sa 20 klinova. Ljudi nemaju elementarnih uslova za noramalan život i zato su masovno napuštali selo. Nekada su stočari u Gelićima imali 12.000 ovaca, a sada ih je manje od 200. Struja je u selo došla tek 1984. godine’’, ogorčeni su mještani.

Tiha seoba podvlašićkim stočara, podsećaju, počela je neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada su tadašnje vlasti zabranile uzgoj koza, a nastavljena je poslije velike akcije pošumljavanja pašnjaka podno Vlašića.

’’Sve što se moglo pošumiti pošumljeno je, a onda je strogo zabranjena ispaša na tom području. Lugari su svakodnevno kažnjavali stočare. Dobro se sjećamo da su naši očevi godišnje dobijali više od 160 prekršajnih prijava. Sada smo svjedoci da šume ima na sve strane, ali stoke nema. Nema ni ljudi, koji su trbuhom za kruhom odlazili uglavnom u Srbiju, Italiju i Njemačku’’, kažu mještani.

Radivoje Gelić sa suprugom i majkom odlučio je ostane na porodičnom imanju podno Vlašića. Uzgaja ovce i krave. Kaže da tamo gde ima samara, nema života.

’’Teško se živi, a sve što je za kuću i za ovce potrebno donosimo na samaru’’, veli Radivoje.

Miodrag Romić bio je predsjednik Skupštine opštine Kotor Varoš od 1978. do 1982. godine. U tom periodu izgrađen je put Šiprage – Ćorkovići – Zlovare.

’’Vjerovali smo da od tog puta zavisi opstanak ljudi podno Vlašića i zato smo ga izgradili. Nažalost ta saobraćajnica još uvijek nije asfaltirana, a da jeste Banjaluka i Sarajevo bi bili bliži za 100 kilometara. Tada bi i ovaj kraj oživio’’, objašnjava Romić.

 

PODELI

1 KOMENTAR

  1. Tako vam i treba kad se ne znate boriti za sebe. Dok se politicari bogate i bahate vi ih podrzavate. Za koga ste glasali neka vam i popravi puteve i sve ostalo. Niste vi vrovci ni malo naivni.

Comments are closed.