KOTOR VAROŠ 10. septembra – Kotor Varoš ti je, prvo: „ajmo na kafu“, a taj poziv sadrži i spontanost i spremnost i ’’udri brigu na veselje’’ i ležernost, ponekad preveliku, ali tako je kako je. Stoga je Kotor Varoš savršena nesavršenost, nepokolebljivo uzdizanje baš tu gdje je.
Kotor Varoš, to ti je bakica preko puta u zgradi koja ti pokloni punjene paprike od kojih miriše cijeli hodnik, nepoznati tip u kafiću ”Palazzo”, koji ti kaže da imaš biserni osmijeh. Kotor Varoš je želja da zagrliš cijeli grad, od Plana preko Čepka do Zabrđa i da, tako ogrnut asfaltom i brdima, voliš cijeli svijet.
Slušaj grad. Čućeš razgovor u ’’Elli baru’’, gdje se lijepo kaže: „Što se ljutiš? Znaš kako kažu: Ko ne pita, taj skita, molim lijepo“. Ili u pekari: „Pojeo sam 870 gr bureka. Gdje nađe 870? Toliko je bilo u tepsiji“. Slušaj, čovječe, i jedi! Jedi slasno! Živi strasno!
Slušaj dalje. Recimo, prodavca koji mi kaže: „Nemoj da se opterećujete nikad. Bar ne kod nas“.
Eto ti one ležernosti koju sam spomenula na početku. Dobro, ima i prodavaca koji se malo ljutnu pa kažu: „Drugo smo mi, drugo su ovi jazavci“!
Ili slušaj kotorvaroške đake koji će ti savršeno objasniti matematiku: „Sve teži nuli, a nije nula, na kraju dobiješ nulu, a nije tako“. Tu ti je negdje, možda, i formula za Kotor Varoš koji je i kad hoće, i kada neće – čaroban.
Kotor Varoš se rodio kada i vrijeme. Kad te fasadom podsjeti koliko si star, odmah te i zagrli, pa si opet mlad. Kao i on, i star i mlad odjednom.
Kotor Varoš zna da se umiješa u tok života, jer je priča bez kraja. Može da se zaustavi, ali nikako da se završi. Kad jednom doživiš kotorvaroški uzdah zadovoljstva, uvijek ćeš piti iz tog izvora ekstaze.
SANDRA TEPIĆ
