KOTOR VAROŠ, 10. oktobra – Volonterstvo je najčistiji izraz ljudskosti, a to najbolje znaju mladi okupljeni u Klubu mladih Crvenog krsta Kotor Varoš. Oni svoje slobodno vrijeme ne troše samo na izlaske, internet i mobilne telefone, već ga posvećuju drugima, pomažu socijalno ugroženim porodicama, bolesnima i iznemoglima, prikupljaju sredstva prodajom markica Crvenog krsta i uče kako se čovjek gradi humanim djelima. Međutim, njihova dobra volja nije uvijek i svugdje dočekana raširenih ruku.
Naprotiv, neki ljudi i pojedini profesori u školi u kojoj djeluje Klub mladih ne pitaju kako pomoći, nego „šta će vam to uopšte i kakve od toga imate koristi“. Omalovažavaju njihov trud, prave administrativne i organizacione prepreke i, umjesto da podstiču humanost, oni gase plamen solidarnosti.
To nije samo obeshrabrujuće, to je i opasno, jer kada mlad čovjek shvati da njegov humanitarni rad nije vrijedan poštovanja, rizikujemo da mu ugasimo vjeru u dobro. A time gubimo mnogo više od jedne akcije ili jedne markice, gubimo generacije koje bi trebalo da nasljedno grade društvo na humanitarnom radu i solidarnosti.
Srećom, u toj istoj školi postoje i oni drugi, kojih je mnogo veći broj, profesori koji razumiju šta znači učenička aktivnost u Sekciji, posebno onoj koja se bavi humanitarnim radom. Njih ne zanima korist, jer znaju da je korist u tome što će jedno dijete imati obrok, što će bolesnik dobiti lijek, što će porodica osjetiti da nije sama. Oni otvaraju učionice za svaku aktivnost volontera, pomažu im u organizaciji akcija, prvi daju podršku kupovinom markice Crvenog krsta, svojom podrškom daju primjer da obrazovanje nije samo gradivo iz knjiga, nego i lekcija iz života. Njima dugujemo zahvalnost, jer oni pokazuju kako škola postaje mjesto koje ne oblikuje samo znanje, već i karakter.
Onima koji sputavaju i omalovažavaju humanost valja reći jasno: ometati humanitarni rad znači okretati glavu od bolesnih i siromašnih, znači kršiti Ženevske konvencije i gasiti iskru dobrote u srcima mladih. Takvo ponašanje nije u skladu sa duhom Crvenog krsta, niti sa osnovnim ljudskim vrijednostima.
Onima koji podržavaju, Upravi škole i velikoj većini profesora hvala. Hvala što ste uz mlade, što ste im oslonac, što ste shvatili da se prave lekcije života ne uče iz udžbenika, već iz djela koje drugome olakšavaju dan, život ili muku. Mladi volonteri Crvenog krsta ne traže aplauze, ni posebne nagrade. Oni žele samo jedno, da rade, da pomognu, da budu podržani. A to je najmanje što im društvo, a posebno njihovi profesori, duguju. Jer tamo gdje je mlada ruka pružena slabom čovjeku, tu nema mjesta za pitanje „kakvu korist imaš od toga“.
Nataša KOVAČEVIĆ
Ja ne mogu vjerovati da ovakvi i ljudi a posebno profesori postoje. Da nekom, posebno mladim volonterima neko brani i da ih omalovažava zbog njihovog humanitarnog rada nevjerovatno je i podržavam g Jokića da to treba procesuirati kao prvo, a onda ih izbaciti iz nastavnog procesa da ne maltretiraju ove divne mlađe ljude koji pomažu siromašnim i bolesnim.
Ove profesore koji se ovako ponašaju prema mladim ljudima, volonterima treba krivično goniti, jer krše konvenciju UN o pravima djeteta i Ženevsku konvenciju. Neka neko pokrene proces ima nas advokata koji ce besplatno zastupati CK i ove mlađe humane ljude.
Ovdje se treba obratiti i Omdusmanu za prava djeteta. Ovo je nečuveno!
Neka je sramota sve a najvise prof. koji sabotiraju učenike koji ulazu svoje vrijeme da bi pomogli onima koji su siromašni i bolesni.
Njima nije mjesto u prosvjeti.
Ko sve radi u školi i uči djecu,djeca su odlična.Ako se budu ugledali na učitelje i profesore,………Ima dobrih i savjesnih prosvjetnih radnika
Comments are closed.