Rade Bunić: Sa djedom do Kotor-Varoša

2

CIRIH, 26. oktobra  – Jednog davnog, zvjezdanog jutra, dok se mjesec lagano smirivao iza Ježice, pozvao me djed Dako.

-Ustaj, sokole idemo u Varoš… Brzo se obukoh, u bjelu, tvrdu košulju od beza i neke hlačice, na noge opanke, gumene naravno,  i sletih niz stepenice, pa napolje gdje je djed već drzao kravicu na priuzi.

Krenusmo. Niz Mikerevinu, pa Obodnik, Bodnjik, Vrbanjci, Rujevica, Stisla i napokon : Kotor-Varoš!  Eeeeej Varoš…

Iza okuke pojavi se zgrada željezare, dole pored Vrbanje, šarenilo robe rastrte po zemlji, okolo rika krava i volova, njistanje konja, blejanje ovaca…

Vreva, vika, galama… ’’Jagnjetine od Maslovara, ah grdna rano moja’’, viče jedan…

– ”Odi vaaamoo – ne varaj se tamo’’, dovikuje drugi.

– Ko umije njemu dvije, miš bijeli – sreću dijeli…

Kotor-Varoš. Pijačni dan. Ponedjeljak…

Da, usput  – od kad smo sišli na cestu kod Obodnika, sretali smo te ljude. Vozili su se na kolima, na zapregama…. A autobus je vozio dva puta dnevno. Jednom za Šiprage (Kruševo Brdo – Banja Luka) i jednom za Maslovare (Doboj-B.Luka). Tada sam ulazio u Kotor-Varoš sa istoka. Kao mali.

A nedavno, mnogo godina poslije toga, evo ulazim u Kotor-Varos  sa zapada. Kao veliki. Od Banje Luke, kako mi to u boračkom žargonu kažemo. Koja je razlika? Pa možda samo u tome što sam onda dolazio sa Istoka – kao mali, a sad dolazim sa Zapada – kao veliki.

Rade Bunić, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Ciriha

 

PODELI

2 KOMENTARA

  1. Nema razlike osim u godinama, kao mali sa istoka kao veliki iz Banje Luke,Kotor Varoš u sredini i uvijek na istom mjesti samo na žalost bez pijačnog dana.Stariji mještani koji pamte draž tih pijačnih dana i danas dođu u Kotor Varoš ponedeljkom.Kako reče jedan vremešni čikica iz Vrbanjaca”propade mi sedmica ako ne siđem u Kotor Varoš ponedeljkom”Navika šta li?Da se ne zaboravi.
    P.S.
    Rijetkost su ove stare fotografije.

Comments are closed.